Koliko je bilo žrtava lova na vještice?

Odakle devet milijuna?

Prema Wolfgangu Behringeru, Gottfried Christian Voigt (1740.-1791.), gradski odvjetnik u Quedlinburgu, dovršio je 19. studenoga 1783. članak "Etwas über die Hexenprozesse in Deutschland", objavljen u časopisu Berlinische Monatsschrift 1784. (treći svezak). [1] Voigt je želio upozoriti da prosvjetiteljstvo ne smije stati; osporio je Voltaireovu procjenu od sto tisuća pogubljenih i sastavio vlastiti račun. [1] U quedlinburškom arhivu našao je spise o 30 postupaka sa smrtnom presudom iz godina 1569.-1598. Uz pretpostavku da su mu spisi nepotpuni, uzeo je da je u tih 30 godina najmanje 40 osoba pogubljeno vatrom (držao je da bi bez pretjerivanja mogao uzeti i 60), pa je izračunao 133 pogubljenja na stoljeće, a za 650 godina 866 osoba. [1] Potom je taj broj pomnožio odnosom broja stanovnika Europe (71 milijun) i broja stanovnika Quedlinburga (11 000), te umjesto 650 godina uzeo jedanaest stoljeća (od pape Grgura Velikog do kraja 17. stoljeća). Rezultat je bio 9 442 994 osobe. [1] Behringer ističe da račun nije imao nikakav dokaz za postupke izvan tih trideset godina i da je bio unutarnje nedosljedan. [1]

Prema Behringeru, brojku su potom preuzimali drugi: u 19. stoljeću u Kulturkampfu protiv Katoličke crkve, u doba nacionalsocijalizma te u radikalnom feminizmu od 1970-ih. [1] Zaključuje da je teorija o devet milijuna "od početka bila apsurdna", da ju je ozbiljna znanost uvijek odbacivala i da su usporedbe lova na vještice s planskim uništavanjem iz nacističkog doba neodržive. [1]

Što su pokazala istraživanja?

Kad su se počeli sustavno proučavati sudski zapisnici, brojke su pale. Behringer navodi da je Midelfort 1981. za Europu odredio gornju granicu od 70 000 žrtava, a Levack je 1987. govorio o najviše 60 000 pogubljenja; Brady (1995.) piše o 40 000 do 50 000, od kojih polovica u Svetom Rimskom Carstvu, a Wiesner (1993.) o 50 000 do 100 000 (Purkiss u istom djelu čita 40 000 do 100 000). [1] Sam Behringer procjenjuje donju granicu od oko 30 000 pogubljenih, od toga više od 20 000 u Njemačkoj, i smatra da se ona neće bitno udvostručiti. [1] Diane Purkiss u popisu zabluda English Heritagea procjenjuje 30 000 do 60 000 pogubljenih, uključujući slučajeve bez sačuvanih zapisa. [2] To su procjene, ne popisi: svaka ovisi o tome koliko su zapisa povjesničari uspjeli pronaći.

Gdje i koga?

Za Njemačku Historisches Lexikon Bayerns navodi oko 25 000 pogubljenih u ranom novom vijeku; najgore su prošle neke crkvene kneževine, s ukupno oko 6 000 smrtnih žrtava u prvoj polovici 17. stoljeća. [3] U mnogim dijelovima Europe muškarci su bili 20 do 25 posto žrtava; za Njemačku Lyndal Roper procjenjuje oko 20 posto. [3] Purkiss navodi da je u Europi pogubljeno oko 6 000 muškaraca, to jest 10 do 15 posto, a u Engleskoj je suđeno najviše 2 000 osoba, od kojih je oko četvrtine osuđeno i pogubljeno. [2]

U Škotskoj je u bazi Survey of Scottish Witchcraft imenovano 3 212 osoba; ishod suđenja poznat je za 305 njih, od kojih je 205 osuđeno na smrt, a 52 oslobođeno. Među optuženima je 84 posto žena. Starije procjene od 4 500 ili 30 000 pogubljenih počivale su na nagađanju, a ne na istraživanju. [4] Prema članku D. Vukelić, u Zagrebu i okolici osuđeno je 248 osoba, gotovo sve na lomaču; stvarni broj nije poznat jer lomače i linčevi nisu službeno zabilježeni. [5]