Devotio i roditeljske kletve: kletve u antici

Konzul pokrivene glave, stojeći na koplju, predaje sebe i neprijateljske legije podzemnim bogovima; roditeljska kletva protiv djece, prema Platonu, nadmašuje svaku drugu.

Tapiserija: bradati svećenik s prebačenim ukrašenim plaštem polaže ruku na pokrivenu glavu čovjeka u oklopu i žutoj odori, a uz njih su konj, mladići s kopljima i na tlu kaciga i mač; prizor uokviruje raskošan ukrasni okvir s voćem i školjkama
Posvećenje Decija Musa (La Devotio di Decio Mure), tapiserija radionice Jana Raesa II. prema nacrtu Petera Paula Rubensa, 17. st., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Livije bilježi i pravila obreda: preživi li posvećeni zapovjednik, mora se u zemlju zakopati njegov lik visok najmanje sedam stopa. [1]
  • Platon u *Zakonima* navodi da bogovi uslišavaju kletve roditelja, pozivajući se na Edipa, Amintora i Tezeja. [2]
  • Plinije bilježi da su već Dvanaest ploča sadržavale odredbe protiv onoga tko je začarao žetvu i protiv pogubnih zaklinjanja. [3]

Što je devotio?

Livije u osmoj knjizi Povijesti Rima opisuje bitku kraj podnožja Vezuva, na cesti prema Veserisu, u kojoj su konzuli bili Decije i T. Manlije. Haruspeks je prije bitke Deciju najavio znak njegove smrti, a ostali su znakovi bili povoljni. Kad je lijevo krilo rimske vojske zapelo, Decije je viknuo da im treba pomoć bogova i zatražio da mu veliki pontifeks M. Valerije izdiktira riječi kojima se posvećuje za legije. [1]

Pontifeks mu je rekao da zastre glavu togom (toga praetexta), ruku pod togom prisloni uz bradu, stane na koplje i izgovori: "Janus, Jupiter, Oče Marse, Kvirine, Belona, Lari, Novensili i Indigeti, božanstva koja imaju vlast nad nama i nad našim neprijateljima, i vi, božanski Mani, molim vas, štujem vas, tražim vašu milost i naklonost da rimskom narodu, Kviritima, date moć i pobjedu, a neprijatelje rimskog naroda, Kvirite, pogodite strahom, užasom i smrću." Zatim: "Kao što sam izrekao ovu molitvu, tako sada, u ime države Kvirita, vojske, legija i pomoćnih četa rimskog naroda, posvećujem legije i pomoćne čete neprijatelja, zajedno sa sobom, božanskim Manima i Zemlji." [1]

Nakon toga Decije je opasao gabinski pojas, u punoj opremi uskočio na konja i uletio među neprijatelje. Livije piše da je i jednoj i drugoj vojsci djelovao kao nešto strašno i nadljudsko, kao netko poslan s neba da okaje i umiri gnjev bogova i odvrati propast od svojeg naroda, a donese je na neprijatelja. Latini su, kaže, gdje god bi njegov konj prošao, bili ukočeni kao pogođeni smrtonosnom zvijezdom, a kad je pao, pogođen strijelama, njihove su kohorte u zbunjenosti pobjegle; Rimljani, oslobođeni svakog vjerskog straha, nasrnuli su naprijed. [1] Sutradan je Decijevo tijelo pronađeno pod hrpom koplja, okruženo golemim brojem neprijatelja. [1]

Koja su pravila devotio?

Livije dodaje pravila: konzul, diktator ili pretor koji posvećuje neprijateljske legije ne mora nužno posvetiti i sebe, nego može odabrati bilo koga iz redovno upisane legije. Ako posvećeni čovjek pogine, smatra se da je sve valjano izvedeno. Ako ne pogine, mora se u zemlju zakopati njegov lik, visok najmanje sedam stopa, i prinijeti žrtvu pomirnicu, a na mjesto gdje je lik zakopan nijedan rimski magistrat ne smije stupiti. Zapovjednik koji se posveti, ali preživi bitku, više ne smije obavljati nikakvu vjersku službu, ni za sebe ni za državu. Koplje na kojem konzul stoji pri izgovaranju formule ne smije dospjeti neprijatelju; ako se to dogodi, mora se Marsu prinijeti suovetaurilia kao pomirnica. [1]

Što Platon piše o roditeljskim kletvama?

U Zakonima Platon, u dijelu o dužnosti prema roditeljima, tvrdi da je starac ili starica u kući "živi lik" koji čovjeku, ako ga njeguje, koristi više od svakog kipa. Navodi da je Edip, kad su ga sinovi obeščastili, na njih bacio kletve za koje svatko tvrdi da su ih bogovi čuli i potvrdili; Amintor je u srdžbi proklinjao sina Feniksa, Tezej Hipolita, i bezbroj drugih zazivalo je srdžbu na svoju djecu. Iz toga, kaže, proizlazi da bogovi slušaju roditeljske kletve, jer su one, kako i treba, snažne protiv njihove djece kao nijedne druge. Platon odmah dodaje da bogovi jednako slušaju i molitve roditelja kojega djeca poštuju, jer bi inače bili nepravedni djelitelji dobra. Živi, kad ih se poštuje, pridružuju se našim molitvama, a kad ih se obeščasti, izriču kletve protiv nas, dok bezdušni predmeti ne čine ni jedno ni drugo. [2]

Što su kazivali rimski zakoni?

Plinije Stariji u 28. knjizi Prirodoslovlja navodi da je u Zakonima Dvanaest ploča bilo odredbi: "Tko je začarao žetvu" i, na drugom mjestu, "Tko je rabio pogubna zaklinjanja". Prema učenju augura, dodaje, kletve i znamenja ne djeluju na one koji, pri započinjanju pothvata, izjave da im ne pridaju nikakvu pozornost. [3]

Kako se glagol "devovere" pojavljuje na pločicama s kletvama?

Na pločici Tab. Sulis 10 iz Batha pisac Docilianus proklinje (devoveo) onoga tko mu je ukrao ogrtač. Izdavači bilježe da je devoveo u britanskim pločicama s kletvama neobičan, jer se češće rabi dono, "dajem". [4]

Legenda

Kletve roditelja kojima su djeca nanijela nepravdu bogovi čuju i ostvaruju; svatko tvrdi da je tako bilo s Edipovim kletvama. [2]

Decijeva posveta oborila je neprijatelje u strah i zbunjenost, a Rimljane oslobodila vjerskog straha. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • *Devotio*: Obred kojim se rimski zapovjednik posvećuje, sa ili bez sebe, neprijateljske legije božanskim Manima i Zemlji. [1]
  • Decije Mus: Konzul koji se posvetio u bitki kraj Vezuva. [1]
  • Veliki pontifeks: Svećenik koji izdiktira formulu posvete. [1]
  • Mani: Božanstva mrtvih kojima se posvećuje. [1]
  • Roditeljska kletva: Prema Platonu, kletva roditelja nad djecom koju bogovi slušaju. [2]
  • Dvanaest ploča: Rimski zakoni u kojima se spominju "začaravanje žetve" i "pogubna zaklinjanja". [3]

Što znamo

  • Livije opisuje formulu devotio i pravila obreda. [1]
  • Platon u *Zakonima* tvrdi da bogovi slušaju roditeljske kletve, uz primjere iz mitova. [2]
  • Livijev i Platonov tekst književni su i filozofski prikazi, a ne zapisnici o stvarnim obredima. [1][2]

Otvorena pitanja

  • Je li formula koju donosi Livije doslovan zapis ili književna obrada? [1]

Povezane stranice

Izvori