Uroci u hrvatskim zapisima iz 1896.: kako se urok prepoznavao i skidao
Ako u zdjeli ostane osam od devet žlica vode, u Stupniku znaju da su uroci pravi.
Ukratko
- Prvi svezak *Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena* (Zagreb, 1896.) donosi zapise o urocima iz Stupnika, Koprivnice, Vrhgorca, Krka, Praputnika i Hercegovine; svaki zapisivač bilježi što su mu kazivali mještani. [1]
- U Stupniku se urok skidao pranjem vodom i riječima kojima se urok otpravlja natrag; u Koprivnici se uroci liječe vodom s tri ugljena, trima križevima i obrascem za muške, ženske i djevojačke uroke. [1]
- Urok se vezao uz pogled i riječ, a katkad uz vještice: u Vrhgorcu se odgovara uzrečicom Ne budi urok(a), a u Praputniku se oboljenje nakon stajanja bos na raskršću pripisuje uroku, to jest masli neke vještice. [1]
Što je Zbornik i tko su zapisivači?
Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena objavila je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti; prvi svezak, koji je uredio prof. Ivan Milčetić, izašao je u Zagrebu 1896. [1] U sadržaju su mjesta i zapisivači navedeni uz svaku cjelinu: među njima Stjepan Korenić (Stupnik kraj Zagreba), R. Horvat (Koprivnica), I. Ujević (Vrhgorac u Dalmaciji), I. Milčetić (otok Krk), J. Bujanović (Praputnik) i Ivan Zovko (Bosna i Hercegovina). [1] Zapisi su u sadržaju razvrstani u cjeline poput "Vjera u osobita bića" (vještice se nalaze u ulomku br. 8., na str. 231-235), "Narodna vjerovanja s bajanjem" i "Narodno liječništvo". [1]
Kako se urok prepoznavao u Stupniku?
U opisu života Stupničana Stjepan Korenić zapisuje: ako čovjek drijema i zijeva, kažu da ima uroke. Ako žena želi doznati jesu li uroci pravi, uzme devet žlica vode i stavi ih u zdjelu, a zatim prelijeva vodu žlicom u drugu zdjelu; ako ima osam žlica vode, onda su doista uroci. Potom u zdjelu stavlja pet užarenih ugljena, a ako ugljeni jako zacvrče i odmah padnu na dno, znak je da su uroci jaki. [1]
Liječenje opisuje ovako: žena skuha tu vodu i njom "tjera uroke", natare oči, ruke i noge, a čovjeku je odmah bolje; nakon toga vodu baci pod postelju i kaže: "odlazite onamo, odakle ste i došli!" (str. 148) [1]
Što su vuroci u Koprivnici?
R. Horvat za Koprivnicu bilježi da roditelji djetetu, da ga netko ne "urekne", oko ruke vežu crvenu vrpcu. (str. 199-200) [1] U odjeljku o gatanju zapisuje i "vuroke": ljudi kojima su obrve srasle mogu čovjeka "vreći" ako se u njih zagleda, a ne izgovori ili bar ne pomisli: "Ne budi ti vurokov!" Od vuroka čovjeka zaboli glava i klone mu cijelo tijelo, a može se dogoditi i smrt; i životinja može dobiti vuroke, pa je tada kao pijana. (str. 255) [1]
Prema Horvatu, vuroci se liječe ovako: starija žena uzme lončić friške vode i u njega baci tri žarka ugljena. Prije prvog ugljena prekriži lončić i moli: "Vuroki, ako ste muški, othadjajte pod škrlak (škriljak)!", uz poziv na Božju pomoć i pomoć preblažene Majke Device. Prije drugog ugljena ponavlja to za ženske uroke (odlaze pod peču), a prije trećeg za djevojačke (odlaze pod partu, to jest vijenac). Bolesnik popije malo te vode, njome natare oči i čelo, lijevu ruku i desnu nogu, desnu ruku i lijevu nogu, i ne smije to obrisati; poslije dva puta, svaki put nakon četvrt sata, sve ponavlja. Na kraju se preostala voda izlije na dvorištu prema suncu uz riječi "Ne znajući došlo, ne znajući otišlo!", a vraćajući se u kuću ne smije se ogledati na dvor. Sve valja učiniti prije sunčanog zapada. (str. 255-256) [1]
Urok i vještice: Vrhgorac, Krk, Praputnik
U Vrhgorcu I. Ujević bilježi da se vještice drže sposobnima "učarati" dijete, ovcu, kozu ili konja, te da zato kažu: "Bože sačuvaj zlih očijuh!" i "Ne budi urok(a)!". Neke majke, kad im je dijete teško bolesno, izmjere ga svijećom i tu svijeću užigaju pred Gospom da im sačuva dijete od čara i vještica. O vješticama zapisivač kaže da protiv njih nema nikakve obrane, osim križa i molitve. (str. 232) [1]
I. Milčetić za Krk piše da vještice na koga zamrze, onoga i progone urocima. (str. 233) [1] J. Bujanović za Praputnik bilježi da, ako netko stane bos na neka mjesta, osobito na raskršća, može oboljeti i umrijeti, a to biva "od uroka, t. j. od masla neke vještice". (str. 234) [1]
Što kaže Ivan Zovko iz Hercegovine?
U zapisu o bolestima i lijekovima po Bosni i Hercegovini Ivan Zovko ima natuknicu "Urok": ima zlih i opakih očiju koje mogu "ureći" ne samo životinju nego i čovjeka, osobito dijete. Ako se to opazi, čim se opazi, neka se djetetu koje je urečeno triput jezikom zalize među obrvama. (str. 283) [1]
Legenda
Prema zapisima, pogled osoba sa zlim očima ili srastenih obrva može naškoditi djetetu, životinji ili odrasloj osobi, a posljedice su glavobolja, klonulost, pa i smrt. [1]
Prema zapisima, urok se skida vodom i užarenim ugljenom, križem i molitvom, te riječima koje ga otpravljaju odakle je došao. [1]
Prema zapisima, vještice progone urocima one koje mrze. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Urok (vuroci): Šteta koju zao pogled ili riječ navodno donosi osobi ili životinji; glagol "ureći", "urekne". [1]
- Ivan Milčetić: Urednik prvog sveska Zbornika (1896.). [1]
- Stjepan Korenić: Zapisivač iz Stupnika kraj Zagreba. [1]
- R. Horvat: Zapisivač iz Koprivnice. [1]
- I. Ujević: Zapisivač iz Vrhgorca. [1]
- J. Bujanović: Zapisivač iz Praputnika. [1]
- Ivan Zovko: Zapisivač iz Bosne i Hercegovine. [1]
Što znamo
- Prvi svezak Zbornika objavio je 1896. u Zagrebu Jugoslavenska akademija, a urednik je bio Ivan Milčetić. [1]
- Postupci skidanja uroka u tim zapisima uključuju prelijevanje vode, užarene ugljene, križ i molitvu te riječi koje se izgovaraju uz obred. [1]
- Zapisi bilježe vjerovanja i postupke kako su ih iznijeli kazivači, a ne provjeru njihova učinka. [1]