Bury St Edmunds: suđenje Amy Duny i Rose Cullender (1662.)

Što piše pamflet?

Pamflet A Tryal of Witches at the Assizes held at Bury St. Edmonds for the County of Suffolk, on the Tenth day of March, 1664, tiskan u Londonu 1682. za Williama Shrewsburyja, tvrdi da ga je zabilježila "osoba koja je tada prisustvovala sudu" i da je tekst dugo ležao u privatnim rukama prije objave. [1] Prema uvodnoj napomeni, izdavač ga objavljuje jer je to "čista stvar činjenice" i bolje će zadovoljiti ljude od rasprava učenih ljudi. [1] Optužnice kažu da su Rose Cullender i Amy Duny "opčinile" djecu; nakon "dugog iskaza" proglašene su krivima i osuđene na smrt. [1] Pamflet zaključuje da su suci i sudnica bili "potpuno zadovoljni" presudom; od žena se "snažno tražilo da priznaju", ali nisu; pisac bilježi da su ujutro otišli u Cambridge, a odgode nije bilo; pogubljene su u ponedjeljak, sedamnaestog ožujka, "ali nisu ništa priznale". [1] (OCR pamfleta je loš, pa je tekst čitan samo na tim mjestima.)

Koje je godine bilo suđenje?

Naslovnica pamfleta i Notestein navode 1664. [1][2] Pamflet, međutim, kaže da su žene pogubljene u ponedjeljak, 17. ožujka. [1] Taj dan bio je ponedjeljak 1662. po julijanskom kalendaru, koji se tada rabio u Engleskoj, dok je 1664. bio četvrtak (izračun prema kalendaru, a ne podatak izvora). Notestein usto piše da je Kelyng, koji je bio nazočan kao odvjetnik, nekoliko godina poslije postao glavni sudac. [2] Zato ovaj članak rabi 1662., a 1664. navodi kao godinu koju bilježe izvori.

Što o dokazima kaže Notestein?

Notestein opisuje Amy Duny kao ženu s lošim glasom, koja je vjerojatno bila u srodstvu s nekim od žena koje su stradale u Hopkinsovim progonima; sedam godina prije suđenja nastao je njezin prvi "sumnjivi događaj", kad je čuvala dijete i, protivno majčinoj zabrani, ga dojila, a dijete je te noći dobilo grčeve; vračar iz Yarmoutha, kojega su pitali za savjet, propisao je lijek. [2] Većina iskaza odnosila se na događaje od prije pet do sedam godina. [2] Optuženica je nakon otkaza i opomene, prema svjedocima, mrmljala prijetnje, nakon čega bi djeca onih koje je proklela obolijevala; dvoje je djece teško bolovalo; "povraćale su pribadače i čak čavao od dva penija", za koji se tvrdilo da ga je djetetu donijela pčela, dok su pribadače donosile muhe; pčela i muhe bile su vještice u drugom obliku. [2] Svjedok je pričao da je žaba, nađena prema uputama vračara, bačena u vatru uz glasan prasak, a drugi dan je Amy Duny imala opečeno lice i tijelo i rekla da "može zahvaliti" svjedoku; Notestein misli da se to držalo teškim dokazom, bez provjere. [2] Uz to je iznesen "monotoni niz" spektralnih dokaza: prikaze optuženih izazivale su grčeve djece. [2] Majka jednog opčinjenog djeteta bila je član žirija matrona koji je mjesec dana ranije pregledao tijelo optužene i "našao najteži dokaz"; Notestein se pita zašto je Hale dopustio da takva svjedokinja svjedoči. [2]

Test u sudnici

Bolesno dijete od jedanaest godina dovedeno je u sudnicu: sjedilo je zatvorenih očiju i naslonjene glave; kad bi dovedena jedna od optuženica, odmah bi poludjela i pokušala je ogrebati. [2] Tri odvjetnika (serjeants) bila su prisutna; jedan, John Kelyng, koji će kasnije postati glavni sudac Kraljevskog suda, bio je "vrlo nezadovoljan" i tvrdio da činjenica opčinjenosti ne dokazuje da dijete zna tko je kriv. [2] Hale je naposljetku imenovao povjerenstvo gospode, uključujući Kelynga; djevojci su zatvorenih očiju dodirnuli ruku nekom trećom osobom; ona je očekivala Amy Duny i pala u uobičajene grčeve, pa je povjerenstvo izjavilo da je cijela stvar prijevara. [2] Otac djevojke, Pacy, objasnio je da ju je mogla prevariti "sumnja da ju je vještica dotakla kad nije", što je, prema sudskom zapisničaru, kasnije "ispalo istinito". [2]

Browne i Hale

Notestein piše da je u svojstvu liječnika pozvan Thomas Browne, poznat i u književnosti i medicini, koji je više od dvadeset godina prije izrazio vjeru u stvarnost vještičarenja; na sudu je rekao da je opčinjenost dviju djevojčica prava i da ga povraćanje pribadača i čavala podsjeća na slučaj u Danskoj; grčeve je nazvao prirodnima, ali "uvećanima do velike mjere lukavstvom Đavla koji surađuje sa zlobom onih koje zovemo vješticama". [2] Notestein ističe da Browne time nije izjavio da su optuženice krive. [2] Hale je, prema Notesteinu, kad optuženice nisu imale "ništa bitno" za reći, odbio sažeti dokaze, rekavši da su pred porotom dva pitanja: jesu li djeca opčinjena i jesu li optuženice za to krive; u postojanje vještica nije sumnjao jer ga Pismo potvrđuje, a svi narodi imaju zakone protiv njih. [2] Sljedeće nedjelje sastavio je razmišljanje koje je bilo "samo rasprava o biblijskim tekstovima". [2] Notestein smatra da je Hale propustio priliku da, kao poslije glavni sudac Holt, usmjeri praksu prema oslobađanju, te da su se sljedećih pola stoljeća suci pozivali na njegovo ime. [2] Priču iz 18. stoljeća da je Hale poslije "promijenio mišljenje" Notestein drži nepouzdanom, jer nema dokaza da je netko tada kritizirao njegove presude. [2]