Salem 1692. prema Robertu Calefu

Kako je počelo?

Calef opisuje da su krajem veljače "1691." (stari kalendar) "razne mlade osobe iz obitelji gospodina Parrisa, i jedna ili više iz susjedstva, počele djelovati na čudan i neobičan način": puzale su u rupe, ispod stolica i klupa, izvodile "čudne položaje i bizarne geste", izgovarale besmislene riječi. [1] Dvije su bile Elizabeth Parris, kći, devet godina, i Abigail Williams, nećakinja, jedanaest. [1] Liječnici nisu našli razlog; jedan je, "starom izlikom", rekao da se boji da su opčinjene. [1] Kad je 11. ožujka župnik pozvao susjedne pastore na molitveni dan, djevojke su "većinom šutjele", ali poslije molitve bi se čudno ponašale; jedna od 11 ili 12 godina "katkad bi izgledala kao da je u grču". [1] Nekoliko dana prije, prema Calefu, Parrisovi sluge Indijanac i Indijanka ispekli su pogaču od raženog brašna s dječjom "vodom" (tako piše u izvoru) i, kako se kaže, dali je psu "da bi otkrili vještičarenje"; nakon toga su "oboljele osobe" počele imenovati one koje vide u grču. [1]

Prve optužbe

Prva optužena bila je Parrisova Indijanka Tituba: Calef bilježi da je priznala kako ju je vrag nagovarao da potpiše knjigu i da naškodi djeci; kasnije je zatvorena i "ležala tamo dok nije prodana za svoje pristojbe". [1] Njezin kasniji izvještaj, piše Calef, glasi da ju je gospodar tukao i zlostavljao da prizna i optuži "sestre vještice" te da je sve što je govorila kad je priznavala ili optuživala bila posljedica tog postupanja; gospodar joj nije htio platiti pristojbe, osim ako ostane pri onome što je rekla. [1] Djeca su zatim optužila još dvije žene: Sarah Good, "dugo držanu za melankoličnu ili rastresenu ženu", i Osborn, staru bolesnicu priklopljenu za krevet, osobe "tako loše cijenjene da se optužba lakše vjerovala"; nakon ispitivanja pred dvojicom salemskih sudaca zatvorene su. [1] U ožujku (Calef navodi i pastora Lawsona) optužene su Goodwife Cory i Goodwife Nurse, članice crkava; 21. ožujka Goodwife Cory ispitivana je pred salemskim sucima u hramu u Salem Villageu "uz mnoštvo gledatelja koji su došli vidjeti novinu"; kad je zatražila da se moli, suci su rekli da nisu došli slušati je kako se moli, nego je ispitati. [1]

Brojke i primjedbe o postupku

Calef zbraja: "devetnaest osoba obješeno i jedna zgnječena do smrti, osam osuđenih, ukupno dvadeset osam, od kojih je više od trećine bilo članova crkava u New Englandu, a više od polovice 'dobrog vladanja', a nijedna oslobođena; oko pedeset priznalo da su vještice, od kojih nijedna nije pogubljena; više od 150 u zatvoru, više od dvjesto optuženih." [1] O postupku bilježi da se na suđenjima, kad se netko optuživao da vještičarenjem "sušenjem i iscrpljivanjem tijela" nanosi štetu, "običavalo čuti dokaze o stvarima koje nemaju veze, možda od prije dvadeset ili trideset godina": prevrnute kolica, smrt stoke, nepovoljno ponašanje prema rodbini ili neočekivani događaji nakon svađe. [1] Postavlja pitanje je li to dopušteno engleskim pravom, i primjećuje da su izvršenja bila "miješana": zgnječenje zbog odbijanja izjašnjavanja najviše odgovara engleskim zakonima, a vješanje žena za vještičarenje prethodnoj praksi kolonije, a ne spaljivanju koje se, kaže, drži engleskim zakonom. [1]

Popis pogubljenih

U dodatku izdanja iz 1861. (bilješke Samuela P. Fowlera) navedeni su oni koji su "izgubili život u zabludi iz 1692." od ruke krvnika na Gallows Hillu u Salemu: Rev. George Burroughs, Wilmot Reed, Margaret Scot, Susanna Martin, Elizabeth How, Sarah Wildes, Mary Easty, Samuel Wardwell, Martha Carrier, Mary Parker, John Proctor, George Jacobs st., John Willard, Sarah Good, Rebecca Nurse, Martha Cory, Ann Pudeater, Bridget Bishop i Alice Parker; Giles Cory iz Salem Farms zgnječen je do smrti. [1] Osuđeni na smrt, ali nisu pogubljeni: Abigail Faulkner, Mary Lacy, Ann Foster, Mary Post, Sarah Wardwell, Elizabeth Johnson, Dorcas Hoar, Mary Bradbury, Rebecca Eames, Abigail Hobbs i Elizabeth Proctor. [1] Napomena: Calef govori o osam osuđenih koji nisu pogubljeni, dok dodatak iz 1861. navodi jedanaest imena. Bilješka dodaje da je Martha Carrier u zatvoru imala četvero djece uza se, a da je Ann Foster umrla u zatvoru te je njezin sin morao platiti dvije funte čuvaru da dobije njezino tijelo. [1]