Geber i Summa perfectionis

Dva Gebera

Latinsko ime Geber izvedeno je iz arapskog Džabir. [6] Arapski korpus pripisan Džabiru ibn Hajjanu zaseban je skup spisa; ovdje je riječ o onome koji je pod istim imenom kružio na latinskom. Katalog Science History Institute za tiskano izdanje iz 1542. te spise naziva korpusom "Pseudo-Geber": njihova su djela, kaže, lažno pripisana arapskom alkemičaru, a napisana su u Europi u 13. ili 14. stoljeću; prije prvih tiskanih izdanja u 16. stoljeću kolala su u rukopisima nekoliko stoljeća. [3] Prema autorima Chemical Heritage Foundation, Geber je "arapski pseudonim" za autora iz 13. stoljeća, Pavla iz Taranta. [2]

Latinski spisi pod Geberovim imenom

Središnji je spis Summa perfectionis magisterii ("Zbroj savršenstva majstorstva"). U izdanju iz 1542. (Venecija, Johannes Baptista Pederzanus i Petrus Schoeffer) naslovnica tvrdi da je tekst izdan prema primjerku iz Vatikanske knjižnice i dopunjen poglavljima o posudama i pećima koja su izostala u ranijem, pogrešnom tisku. Uz Summu donosi Knjigu istraživanja (Liber investigationis magisterii), Testament (Testamentum), Zlatnu knjižicu triju riječi i, kao dodatak, Avicennine Mineralia. [3][4] U katalogu Science History Institute ta se knjiga opisuje s cijelom stranicom drvoreza peći na poleđini naslovnice i još osam stranica s drvorezima peći i alembika. [3]

Starije je izdanje iz 1529. Digitalizirani primjerak tog tiska, Geberi philosophi ac alchimistae maximi De alchimia libri tres (144 stranice, Bibliothèque interuniversitaire de santé u Parizu), počinje Liber primus s uvodnim poglavljem, a u tekstu se pojavljuju i početci Knjige triju riječi, Aleksandrove poslanice i Knjige istraživanja. [5] Nürnberški zbornik De alchimia iz 1541. sadržavao je deset alkemijskih tekstova, od kojih su tri bila Geberova, a Summa perfectionis i Liber fornacum ("Knjiga o pećima") ilustrirani su s devet drvoreza koji, prema opisu, nisu bili emblematski, ali su utjecali na kasnije alkemijske emblemate. [9]

Tko je napisao Summu

Prema Ahmadu al-Hassanu, Julius Ruska je 1935. jedan odlomak rukopisa Riccardiana De investigatione perfectionis pripisao latinskom autoru za kojeg je držao da je napisao i Summu, a Newman je 1986. Summu pripisao dotad nepoznatom piscu Pavlu iz Taranta. [6] Newmanovo izdanje, The Summa perfectionis of Pseudo-Geber: A Critical Edition, Translation, and Study (Brill), objavljeno je u Leidenu 1991. [10], a proizlazi iz njegove doktorske disertacije [11]; Newman Summu drži ključnim tekstom povijesti alkemije [1]. Katalog Science History Institute navodi Pavla iz Taranta kao vjerojatnog autora. [3] Digitalizirani primjerak iz 1542. u Getty Research Institutu opisan je tako da je autor Summe po svoj prilici Pavao iz Taranta, a Pseudo-Geber da se ne smije miješati s Džabirom ibn Hajjanom. [4]

Al-Hassan, u radu naslovljenom kao pobijanje Berthelota, Ruske i Newmana na temelju arapskih izvora, drži da je odlomak na koji se Ruska oslonio samo prijevod odlomka poznatog iz Džabirovih spisa. Newmanove pretpostavke, izgrađene na Ruskinim nagađanjima o dotad nepoznatom kompilatoru Pavlu iz Taranta, drži neutemeljenima. [6] Prema njemu je Summa ili kompilacija iz arapskih izvora, ponajviše Džabirovih, ili potpuni prijevod jednog nestalog arapskog spisa. [6] Isti autor navodi da je, prema Paulu Krausu, jedna od najizrazitijih crta Džabirovih spisa stalna izjava da cijelu istinu nije izložio na jednom mjestu. [6]

Korpuskularna teorija

Newman u knjizi Atoms and Alchemy: Chymistry and the Experimental Origins of the Scientific Revolution (Chicago: University of Chicago Press, 2006.) tvrdi da je zapadna alkemijska tradicija bila i pokusna i korpuskularna te da su alkemičari visokog srednjeg vijeka stvorili pokusima utemeljenu korpuskularnu teoriju koja je tijekom nekoliko stoljeća dala važne sastavnice mehaničkoj filozofiji znanstvene revolucije. Izvor te teorije, prema njemu, nije bio antički atomizam, nego četvrta knjiga Aristotelove Meteorologije, u kojoj se tvar opisuje pomoću pora i čestica koje ih ispunjavaju. [1]

Prema Newmanu, kako ga navodi Clericuzio, Summa sadrži sveobuhvatnu teoriju postanka minerala, krizopeje i obrtničkih laboratorijskih postupaka izraženu pojmovima čestica i pora te razvija korpuskularnu stranu aristotelovske teorije tvari iz četvrte knjige Meteorologije. Lozu te teorije Newman prati od Meteorologije preko Pseudo-Gebera i Libaviusa do Daniela Sennerta i Roberta Boylea u 17. stoljeću. [1] Bowden i Gussman, tada djelatnici Chemical Heritage Foundation, pišu da je Geber pokusnim dokazima iz metalurško-alkemijske tradicije utjecao na teoriju tvari te kemijskim reakcijama branio sumporno-živinu teoriju metala protiv aristotelovske teorije tvari. [2]

Clericuzio knjigu ocjenjuje važnim doprinosom intelektualnoj povijesti, ali dvoji o jednom uporištu: smatra da je postojanje aristotelovske korpuskularne teorije tvari u četvrtoj knjizi Meteorologije barem upitno, jer Aristotel na drugim mjestima izričito odbacuje atomizam. Hammer-Jensen je 1915. držala da je ta knjiga atomistička pa stoga nije Aristotelova, a Carmela Baffioni 1981. da pore i čestice u njoj nisu dokaz atomizma. [1]

Na stranici knjige prikazanoj uz članak, u prvoj knjizi Summe, govori se o postanku metala. Taj tanki, dvostruki dim koji se u utrobi zemlje stvara zagrijavanjem, kaže tekst, neposredna je tvar metala. Zatim se pripovijeda što su "mislili" neki: voda koja teče kroz prolaze u zemlji nalazi otopivu tvar, otapa je i sjedinjuje se s njom; svi se elementi spajaju prema "dužnom i prirodnom razmjeru" i miješaju "po najmanjim dijelovima" (per minima) dok ne nastane jednolika smjesa, koja se postupnim kuhanjem zgušnjava u rudaču, otvrdne i postaje metal. Za takve ljude autor kaže da su blizu istini, ali da ne pogađaju čistu istinu, pa najavljuje poglavlja o tri načela metala: sumporu, arsenu i živi (argentum vivum). [3][4]

Geber u Newtonovim bilješkama

U bilješkama sa zbirke Dibner (MS 1023 B) Isaac Newton bilježi izreke pripisane Geberu, ali posredno: izvlači ih iz Margarita pretiosa Petra Bona iz Ferrare i Opusculum Dionysiusa Zacharija, koji se navode uz Theatrum Chemicum. Među njima je tvrdnja da se u živi ne utapa nijedan metal osim zlata te da se "naša tvar" vadi iz metalnih tijela pripravljenih arsenom. [7] U rukopisu Keynes MS 32 prepisuje iz Michaela Maiera (Symbola aureae mensae, 1617.) rečenicu da je Geber "Maurus", kao malo tko drugi, zamračio umjetnost te da je napisao Summu perfectionis i knjigu o istraživanju istine. [8]