Artemidorov tumač snova

Tko je bio Artemidor?

Prema opisu na stranici Attalus, Artemidor iz Efeza, zvan i Daldijanac, živio je u 2. stoljeću i napisao najobuhvatniji vodič za tumačenje snova koji je sačuvan iz antike; djelo je u pet knjiga. [1] Prema studijskom vodiču Andrewa Scholtza (Sveučilište Binghamton), rođen je u Efezu, a majka mu je bila iz Daldisa, pa je htio da ga se zna kao građanina Daldisa. Knjiga je nastajala desetljećima, oko 200. godine. Prve tri knjige posvetio je prijatelju Kasiju Maksimu, a četvrtu i petu sinu, također Artemidoru; riječ je o priručniku za tumače, uključujući njegova sina. [2]

Što je san, a što viđenje?

Artemidor već na početku razlikuje san i viđenje: san naviješta ono što će doći, a viđenje ono što jest. Zaljubljenik sanja da je s voljenom osobom, plašljivac vidi ono čega se boji, gladan sanja da jede, a žedan da pije: takvi prizori ne govore o budućnosti, nego ponavljaju iskustva koja već postoje u tijelu ili duši. [1] San je, kaže, pokret ili raznoliko oblikovanje duše koje upućuje na dobro ili zlo što dolazi. [1]

Kako se tumači san?

Artemidor dijeli snove na teorematske, koji se ostvaruju točno onako kako su viđeni, i alegorijske, koji jedno znače drugim, to jest duša izražava nešto prikriveno slikama. Kao primjer teorematskog sna navodi čovjeka na moru koji je sanjao brodolom; kad je brod doista potonuo, ishod je bio kao u snu. [1] Alegorijski se snovi čitaju po značenju simbola. Zmija, na primjer, znači kralja zbog svoje snage, a znači i vrijeme, jer odbacuje staru kožu, te bogatstvo, jer čuva blago, pa i sva božanstva kojima je posvećena. [1]

Isti san, različiti ljudi

Primjeri iz priručnika pokazuju zašto jednostavni rječnik simbola ne vrijedi. Artemidor navodi trgovca mirisima koji je sanjao da je izgubio nos i zatim izgubio trgovinu. Kad više nije bio trgovac, isti je čovjek sanjao isto, uhvaćen je pri krivotvorenju potpisa i pobjegao iz zemlje, a san je sada govorio o njegovu ugledu. Treći put je san došao dok je bio bolestan, i umro je ubrzo nakon toga. Artemidor zaključuje da se isti san na tri načina ostvario istom čovjeku. [1] Sedam je žena sanjalo da je rodilo zmiju, a djeca su postala govornik, svećenik, prorok, bludnik, razbojnik koji je obezglavljen, odbjegli rob i oduzet čovjek: za svako dijete Artemidor povezuje ishod sa zmijom i s prilikama majke: govornik, jer zmija ima rašljast jezik, a majka je bila bogata i bogatstvo plaća obrazovanje; svećenik, jer je zmija svetinja, a majka svećenikova žena. [1]

Odakle mu građa?

Artemidor tvrdi da je nabavio svaku knjigu o snovima do koje je mogao doći. Javne gatare, koje su kritičari sramotili kao prosjake, vračare i lakrdijaše, godinama je obilazio po gradovima i svetkovinama Grčke, Azije i Italije, prezrevši ogovaranje, da bi čuo stare snove i njihove ishode. Drugog načina za takvu izobrazbu, kaže, nije bilo. [1] Scholtz dodaje da je pisao običnim govornim grčkim (koine), a ne uzvišenim atičkim jezikom sofista, te da su mu klijenti bili i obrtnici i robovi, pa knjiga pruža rijedak uvid u živote ljudi ispod elite. [2]