Gledanje u kristalnu kuglu

Što su ljudi vidjeli u staklenoj kugli, vodi ili zrcalu i kako su to objašnjavali: od antičkih izvora i Johna Deeja do istraživača iz 1920-ih.

Slika: žena u crvenoj haljini stoji kraj prozora i drži malu kristalnu kuglu; na stolu je otvorena knjiga s lubanjom
John William Waterhouse, Kristalna kugla, 1902., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Gledanje u kristalnu kuglu samo je jedan oblik šire prakse *scryinga*: motrenja zrcala, vode, čaše, nokta ili drugog sjajnog predmeta u kojemu osoba vidi slike. [1]
  • Taj se običaj spominje od antike do 20. stoljeća; John Dee je 1580-ih zapisivao viđenja svog "gledatelja" Edwarda Kelleyja u kristalu i kamenu. [1]
  • Besterman 1924. nabraja sugestiju, podsvjesno znanje, blago hipnoidno stanje i telepatiju, a priznaje da su mnoga pitanja otvorena; to je mišljenje istraživača psihičkih pojava, a ne utvrđena psihologija. [1]
  • Zasebno istraživanje (Caputo, 2013.) navodi da zdravi ljudi koji zure u vlastito lice u zrcalu pri slabom svjetlu opažaju čudnovata lica. [2]

Zanimljivost

John Dee zapisao je da su mu 21. studenoga 1582. anđeli donijeli kristal "velik kao jaje", a zatim je godinama bilježio sjednice u kojima je njegov gledatelj opisivao viđenja. [1]

Što je scrying?

Izraz "gledanje u kristalnu kuglu" u običnom govoru obuhvaća cijeli niz postupaka koji imaju zajedničku sastavnicu. Theodore Besterman za to rabi sjevernoengleski dijalektalni izraz scrying, od glagola "ugledati" (descry). [1] Andrew Lang, prema Bestermanu, taj dar određuje kao sposobnost viđenja lica, mjesta i osoba u pokretu u staklenoj kugli, vodi, tinti ili bilo kojoj bistroj "dubini". [1]

Najraširenijim oblikom Besterman drži vjerojatno gledanje u zrcalo, i zbog praktičnosti malog čeličnog ili staklenog zrcala u kasnijim razdobljima, i zbog toga što su se zrcala u ranija vremena povezivala s astrološkim i astronomskim običajima. Kristal izvorno nije bio čest oblik: najprije se stavljao u vodu da bi je osposobio kao zrcalo, a danas je, piše Besterman, gotovo jedino sredstvo, pa je praksa po kristalu dobila ime. [1] Među ostalim postupcima navodi gledanje u čaše s vodom, vinom ili drugom tekućinom, što se na Istoku čini osobito često. [1]

Od antike do Deeja

Besterman navodi Pausaniju: u Patrasu je pred svetištem Demetre izvor u koji se u slučaju bolesti spuštalo zrcalo na tankoj uzici tako da samo dotakne vodu; poslije molitve i paljenja tamjana gledali su u zrcalo, a ono bi pokazivalo bolesnika živa ili mrtva. [1] Za izvor kod Tenara Pausanija piše da su se nekoć u vodi vidjele luke i brodovi, dok žena pranjem odjeće nije prekinula taj prikaz. [1]

Za razdoblje koje on naziva srednjim vijekom Besterman bilježi da je sve poznate vrste gatanja bilo u uporabi, uključujući gledanje u uljem uglačane plohe: Gulielmus Arvernus spominje mačeve s dva ruba, dječje nokte, ljuske jaja i drške od slonovače. [1] Prema opisu koji Besterman navodi iz Waltera Scotta, stari su astrolozi tvrdili da u prsten, zrcalo ili kamen mogu vezati vilu, silfu ili salamandru i prisiliti ga da odgovara, ali "sam mudrac" nije tvrdio da vidi duha, nego je to prepuštao trećoj osobi, obično dječaku ili djevojčici prije puberteta. [1]

John Dee (1527. do 1608.), prema Bestermanu, matematičar i autor djela o geografiji, navigaciji i reformi kalendara, kasnije se okrenuo onome što bismo danas nazvali spiritizmom. Dana 22. prosinca 1581. primio je Barnabasa Saula pod prisegu kao svog gledatelja, a nekoliko mjeseci poslije stupio je u vezu s Edwardom Kelleyjem i postavio ga za stalnog gledatelja uz plaću od 50 funti na godinu. Dee je 21. studenoga 1582. dobio kristal "velik kao jaje: vrlo svijetao, bistar i sjajan", koji su mu, prema njegovim vlastitim zapisima, donijeli anđeli. O sjednicama s Kelleyjem vodio je gotovo doslovne bilješke koje su sačuvane. [1]

Što su o viđenjima mislili istraživači?

Besterman je istraživač psihičkih pojava, a ne psiholog, pa njegov prikaz iz 1924. treba čitati kao mišljenje tadašnjeg istraživača. Navodi četiri sastavnice objašnjenja. Prvo je sugestija: moguće je navesti gledatelja da u kristalu vidi ono što mu netko kaže ("Pogledaj i vidjet ćeš stablo") ili ono što sam odluči vidjeti, ali isti se učinak postiže i bez kristala. [1] Drugo je podsvjesno znanje: prema tadašnjim psihološkim istraživanjima, tvrdi Besterman, ništa što je jednom ušlo u osjetilne puteve mozga nije izbrisano, pa kristal može poslužiti kao podražaj iz kojeg izroni zaboravljen sadržaj, katkad nasumce i sanjalački, katkad izravno, katkad u simbolima. To je mišljenje literature iz 1924., a ne utvrđena činjenica. [1] Treće je blago hipnoidno stanje: Besterman zaključuje da je gledatelj u prosjeku u blago hipnotičnom stanju koje izaziva sam kristal ili točke za usredotočivanje pogleda. Langovo i Myersovo uvjerenje da su gledatelji posve budni objašnjava time što Lang nije pokušao s ljudima koji lako upadaju u hipnozu. [1] Četvrto je telepatija, koju Besterman drži mogućom i koju njegova definicija uključuje; to je njegova teza, a ne potvrđeno znanje. [1]

Gledatelji često otkriju sposobnost slučajno, a prije nastanka slike opisuju promjenu u kristalu: kugla nestane ili se pojavi "neka vrsta magle ili mliječne zamućenosti" koja se zatim razbistri. [1] Koliki udio običnih ljudi to može, ne može se utvrditi bez opsežnih pokusa: Myers procjenjuje jednu osobu od dvadeset, što Besterman drži precijenjenim, a Newbold je u školi za djevojčice od 86 ispitanica rezultate dobio u 22 slučaja, no autor ističe da ti brojevi ništa ne pokazuju jer je uzorak ograničen i izabran. [1]

Besterman upozorava da je prevara pri gledanju u kristal laka, ali da su i mjere opreza protiv nje jednostavne, te da je moć sugestije opasna kad je rabe neprikladne osobe. [1]

Za usporedbu, Caputo (2013.) u sažetku svoga rada navodi da zdravi promatrači koji nekoliko minuta zure u vlastito lice u zrcalu pri slabom osvjetljenju počinju opažati "čudnovata lica": velika izobličenja vlastitog lica, ali i čudovišta, arhetipska lica, lica rođaka i pokojnika te životinje. Sam rad ispituje međusobno gledanje dvoje ljudi u slabo osvijetljenoj prostoriji, a ne gledanje u kristalnu kuglu. [2]

Legenda

Besterman prepričava predaju o Rogeru Baconu: prema popularnoj knjižici iz 17. stoljeća, imao je staklo "tako izvrsne naravi" da je svatko u njemu mogao vidjeti što god želi u krugu od pedeset milja, pa su očevi dolazili vidjeti što rade njihova djeca, a prijatelji jedni druge. [1] Isti pisac ističe da u Baconovim spisima nema ničega što bi pokazivalo da je doista gledao u staklo, a legenda vjerojatno proizlazi iz njegova znanja o optici. [1]

Slično je s Henrikom Kornelijem Agripom (1486. do 1535.): Besterman drži da je sam kriv za to jer je u raspravi o raznim vrstama zrcala spomenuo ono "koje čini da se pojave slike svega", ali je njegova ironija izgleda shvaćena doslovno, pa se uz njegovo ime zadržala veza s čarobnim zrcalima. [1]

Kronologija

  1. Antika: Pausanija bilježi izvore i zrcala za gatanje u Patrasu i kod Tenara (prema Bestermanu). [1]
  2. 1581.: Dee prima Barnabasa Saula kao gledatelja (22. prosinca). [1]
  3. 1582.: Dee dobiva kristal "velik kao jaje" (21. studenoga). [1]
  4. 1888./89.: Prema Bestermanu, prvi znanstveni rad o gledanju u kristal: članak gospođice Goodrich-Freer u zborniku Društva za psihička istraživanja. [1]
  5. 1924.: Besterman objavljuje knjigu *Crystal-Gazing*. [1]
  6. 2013.: Caputo objavljuje rad o "čudnovatim licima" pri međusobnom gledanju dvoje ljudi. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • *Scrying*: Gledanje u zrcalo, vodu, kristal ili drugu sjajnu plohu radi viđenja slika. [1]
  • John Dee: Engleski matematičar koji je 1580-ih vodio zapise o viđenjima svojih gledatelja. [1]
  • Edward Kelley: Dee ga je postavio za stalnog gledatelja uz plaću od 50 funti na godinu. [1]
  • Theodore Besterman: Autor knjige *Crystal-Gazing* (1924.), pregleda povijesti i teorije gledanja u kristal. [1]
  • Giovanni B. Caputo: Autor istraživanja o iluzijama čudnovatih lica pri gledanju u zrcalo i u tuđe lice. [2]

Što znamo

  • Gledanje u zrcala, vodu, čaše i kristal opisuje se u antičkim i srednjovjekovnim izvorima kao praksa gatanja. [1]
  • Dee je 1581. primio prvog gledatelja pod prisegu, potom je postavio Kelleya, a 1582. zapisao da je dobio kristal (prema njegovim riječima, od anđela); zapisi o sjednicama sačuvani su. [1]
  • Besterman 1924. u definiciji navodi podsvjesni sadržaj, veću prijemčivost za telepatski prenesene misli i "latentnu, nepoznatu sposobnost percepcije"; telepatija i ta sposobnost njegove su teze, ne potvrđeno znanje, a on sam piše da je neznanje o pojedinim pojavama gledanja u kristal veće od znanja. [1]
  • Caputo (2013.) u sažetku navodi da zdravi promatrači koji zure u vlastito lice u zrcalu pri slabom osvjetljenju opažaju čudnovata lica; sam rad ispituje međusobno gledanje dvoje ljudi. [2]

Otvorena pitanja

  • Što točno vide gledatelji, i koliko se viđenja može provjeriti? Besterman navodi da mu vlastiti pokusi nisu dali rezultate vrijedne uključivanja u knjigu. [1]
  • Imaju li viđenja u kristalnoj kugli isti uzrok kao čudnovata lica pri zurenju u zrcalo? Izvori to ne povezuju. [1][2]
  • Koji je Deeov predmet bio "pravi"? Besterman nabraja više predmeta koji se pripisuju Deeju i zaključuje da je vjerodostojnost svakog, osim kristalne kugle, vrlo dvojbena, jer u Deeovim spisima nema naznake da je imao kamen koji nije kuglast. [1]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • O crnom ogledalu koje se pripisuje Deeju: *Deeovo crno ogledalo*. O samom Deeju: *John Dee*. O zbirkama čudesa i predmetima: *Kabinet čudesa*.
  • Besterman u knjizi obrađuje i gledanje u kristal u islamskom svijetu, Perziji, Indiji i među narodima drugih kontinenata (poglavlja VI i VII). [1]

Izvori