Kabinet čudesa

Što je bio kabinet čudesa?

Prema opisu Bavarske uprave dvoraca, kabineti čudesa bili su preteče današnjih muzeja, a sadržaj im je odražavao predznanstveni pogled na svijet 16. stoljeća. [3] Vojvoda Albrecht V. godine 1565. osnovao je u Münchenu jedan od najvažnijih kabineta u Europi, s više od 6000 predmeta, usporediv s habsburškim zbirkama u dvorcu Ambras i zbirkom saskih izbornika u Dresdenu. Savjetnik Samuel Quiccheberg napisao je 1565. da se čestim promatranjem zbirke "brzo, lako i sigurno" stječu nova znanja i velika mudrost. [3]

U gotovo svim plemićkim kabinetima predmeti su bili raspoređeni u četiri skupine. Artificialia su djela ljudskih ruku, primjerice pehari od planinskog kristala ili jantarni ormarići. Naturalia su čudesa prirode; među njima su, uz nakaznosti i neobjašnjive pojave koje su se držale znakovima Božjim, bili i predmeti sa skrivenim značenjima i magijskim svojstvima: kamenje koje pokazuje otrov, korijenje za čarobne napitke, rog jednoroga. Exotica su nakon otkrića Amerike i dolaska Portugalaca u Indiju stizale preko Lisabona, Antwerpena, Genove i Venecije; do bavarskih kabineta većinu su donijele južnonjemačke trgovačke kuće Fugger i Welser, a dio i misionari. Scientifica su bili satovi, astrolabi, kompasi, karte i globusi. [3]

Što je skupljao Ole Worm?

Ole Worm bio je, prema naslovnici djela Museum Wormianum, doktor medicine i nekadašnji javni profesor na Kraljevskoj akademiji u Kopenhagenu. Katalog je tiskan 1655. u Leidenu, a naslov kaže da obuhvaća rijetke stvari, prirodne i umjetne, domaće i strane, koje se čuvaju u autorovoj kući u Kopenhagenu. [1] U posveti danskom kralju Fridriku III. Worm sin Willum piše da je otac umro baš kad je djelo ugledalo svjetlo, ostavivši udovicu i devetero siročadi, te da je on, tada na studijima u inozemstvu, pomogao da djelo izađe. Piše i da je otac unutar uskih zidova privatne kuće pokušao zatvoriti golemo božanstvo Prirodu te da je želio ostaviti nešto čime će posvjedočiti da je živio. [1]

U predgovoru je zbirka podijeljena u četiri knjige: prva obuhvaća fosile, to jest zemlje, kamenje i drago kamenje, kovine i minerale; druga rijetko i egzotično bilje (korijenje, lišće, drvo, kore, plodove, smole, sokove); treća životinje, kopnene, vodene, dvoživce i gmazove; četvrta predmete koje je umjetnost izradila od prirodnih tvari. Autor ističe da neće obrađivati ništa čega barem dio ne može pokazati u svome muzeju. [1] Kazalo prve knjige uključuje poglavlje u kojem se redom navode glossopetra, astroites, lapis crucis, belemnites i cornu Ammonis, a druga knjiga popisuje plodove i korijenje iz Amerike i Azije, među njima kakao i papriku. Četvrta knjiga bavi se predmetima izrađenima od jantara, kamena, zlata, srebra, bronce, željeza, stakla, drva i životinjskih dijelova te novcem. [1]

Što je skupljao Athanasius Kircher?

Muzej Rimskoga kolegija isusovačkog reda priredio je Athanasius Kircher; velik dio starina, kipova i slika dobio je iz ostavštine Alfonsa Donnina, a Kircher je muzej obogatio novim i rijetkim izumima i darovima vladara. Katalog je 1678. u Amsterdamu objavio Georgius de Sepibus, čuvar muzeja i izvršitelj Kircherovih strojeva. [2] Sepi piše da je opis nastao po Kircherovu nalogu, a razlog je to što su nasljednici pet uglednih rimskih muzeja nakon vlasnikove smrti rasprodali njihove zbirke, pa je trebalo sačuvati popis predmeta. [2] Muzej opisuje kao radionicu umjetnosti i prirode, riznicu matematičkih disciplina i sažetak praktične filozofije. [2]

Prema kazalu kataloga, prvi dio obuhvaća opis kasetiranog stropa, mramornih maski i vaza, slika i likova, kipova, spomenika raznih jezika i egipatske obeliske. Drugi dio opisuje staklarsku radionicu, svjetiljke, matematičke instrumente, magnete i magnetske strojeve, mjerne jedinice, predmete iz dalekih krajeva, optičke pokuse, plodove podzemnog svijeta i hermetičke pokuse. Treći dio donosi novac, glazbala, termoskope i mikroskope, satove, perpetuum mobile i poglavlje o delfijskom proročištu. [2]

Kip je, prema Sepiju, govorio tako da je pomoćnik s drugog kraja cijevi odgovarao na upite na bilo kojem jeziku; Kircher ga je, kaže, izradio da razotkrije prijevaru drevnih svećenika. [2]

Gdje je prolazila granica između čuda, magije i znanosti?

U Kircherovu su muzeju znanstveni pokusi i hermetička predaja stajali jedni uz druge. Opis kasetiranog stropa navodi izreke na kaldejskom, arapskom, sirijskom i egipatskom jeziku, među njima onu pripisanu Hermesu Trismegistu da je nebo gore i nebo dolje i da je sve gore i sve dolje. [2] Uz to je isti muzej imao magnetske strojeve, optičke pokuse i hermetičke pokuse. [2] Prema bavarskom opisu, čuđenje nad čudima svijeta postupno je ustupalo mjesto želji da se ona bilježe i razvrstavaju prema razumnom sustavu, a kolekcionari su se nadali da će im instrumenti otkriti svijet kojim upravljaju uzroci i posljedice. [3]