Zmaj s Pilatusa i luzernski zmajski kamen

Što je Cysat zapisao o kamenu?

Johann Leopold Cysat u opisu Luzernskog jezera iz 1661. navodi da je zmaj u ljetno doba, leteći preko jezera s planine Rigi na planinu Pilatus (koju naziva i Fräckmont), ispustio kamen na livadu kraj seljaka koji je kosio travu. [1] Kamen opisuje kao velik, gotovo posve okrugao poput kugle, bijel, crn i krvavocrven, težak devet unci. [1] Za kamen navodi da je izvrstan lijek protiv kuge: ozljedu treba premazati kamenom ili preko nje njime povući, a zatim ga preko nje čvrsto zavezati na dvadeset i četiri sata. Tvrdi da je to na mnogim građanima Luzerna isprobano tijekom šezdesetak godina. [1]

Cysat uz to prenosi dva dokumenta. U prvom, iz 1509. (ponedjeljak nakon svetog Martina), Peter zu Käß, luzernski vijećnik i tadašnji namjesnik u Rothenburgu, potvrđuje da je kirurg i građanin Luzerna Martin Schryber stekao kamen od Rudija Stempfflina iz Rothenburga, koji ga je založio i nije ga otkupio. [1] U ispravi stoji da je kamen pao na livadu za kosidbe kad je preletio zmaj i da zaustavlja tok krvi. [1] Drugi je dokument od četvrtka nakon svetog Martina 1523.: gradsko vijeće Luzerna pečatom ovjerava iskaze svjedoka koji su pod prisegom izjavili da ih je kamen izliječio. Jedan od njih, Jacob Franckhuser, kaže da mu je u doba kuge kamen izvukao kužnu oteklinu na vratu uz desno uho, pa je brzo ozdravio. [1]

Što je Kircher preuzeo od Cysata?

Athanasius Kircher u osmoj knjizi Mundus subterraneus (1665.), nakon priča o zmajevima na Rodosu i kraj Bologne, dodaje da nevjernicima jedna priča nije dovoljna, pa se poziva na Cysata i njegove priče o švicarskim zmajevima. [2] Prepričava da je seljak, kosec, vidio golemog zmaja kako leti s planine Pilatus prema suprotnoj gori i ispušta tekućinu koju je zatim našao kao zgrušanu krv, a u njoj kamen raznih boja. Kamen se u Luzernu čuva kao dragocjenost neprocjenjive vrijednosti. Kircher ga naziva najdjelotvornijim lijekom protiv svih bolesti, osobito otrovnih i kužnih, "kako svjedoče spisi". [2]

Kircher donosi i priču o Vietoru, bačvaru iz Luzerna, koji je pao u ponor u kojem su živjela dva zmaja i ondje preživio šest mjeseci. Dodaje da bi jedva povjerovao priči da je ne potvrđuje javni zavjetni dar u luzernskoj crkvi svetog Leodegara. [2] Cysat je istu priču zapisao već prije, uz napomenu o misnom plaštu koji je Vietor nakon povratka darovao crkvi. [1] Kircher citira i Christopha Schorera, koji mu je pisao da je 1619. noću promatrao nebo i vidio blistavog zmaja kako brzim zamasima krila prelijeće s pećine na Pilatusu na pećinu Flue s druge strane jezera. [2]

Kako je Kircher objasnio zmajeve?

Kircher zmajeve objašnjava prirodnim uzrocima. U poglavlju "De Genesi Draconum" tvrdi da u spiljama planina, kamo orlovi i supovi nose plijen, iz truleži leševa i miješanja sjemena raznih vrsta nastaje životinja nove vrste. [2] Zmajevu "vatru" tumači sjajnom ljepljivom tvari kakvu imaju neke ribe, trula drva i krijesnice, pa ljudi koji ih u tami vide misle da su od vatre; ljuske su, tvrdi, nastale istim rasporedom tvari kojim se oklopljuju životinje s ljušturom. [2] Priča o Vietoru, naprotiv, nadilazi prirodu, pa Kircher za nju priznaje nadnaravno djelovanje. [2]

Što je zapravo luzernski zmajski kamen?

Tek 2006. računalna tomografija omogućila je da se vidi unutrašnjost kugle bez oštećenja i pokazala je da je to oslikana glinena kugla. Nije razjašnjeno zašto su zone povišene radioaktivnosti upravo u svijetloj središnjoj traci kugle, a veza s padom meteorita u vrijeme kad je seljak vidio zmaja još se ne može isključiti. Stoljećima su učeni ljudi pitali je li kamen meteorit, kvarcitni oblutak ili ručno oblikovana glinena kugla. [3] Predaja se razlikuje u pojedinostima: prema muzejskom opisu, seljak Stämpfli kraj Rothenburga vidio je zmaja 1421., a u ispravi iz 1509. kamen je našao djed Rudija Stempfflina iz Rothenburga. [1][3]