Ramon Llull

Je li srednjovjekovni mislilac s Majorke sastavljao istine okretanjem krugova s upisanim slovima i je li doista znao praviti zlato?

Minijatura u rukopisu: bradati starac u smeđem ogrtaču sa štakom stoji lijevo, kraj njega kleči čovjek u plavom i pruža uvezanu knjigu kraljici u haljini s ljiljanima, a uz nju stoje tri dvorkinje
Nepoznati umjetnik, Ramon Llull s učenikom Thomasom Le Myésierom predaje tri zbirke kraljici Francuske i Navare Ivani II. Burgundskoj, oko 1325., Badische Landesbibliothek Karlsruhe (St. Peter perg. 92, fol. 12r), javno vlasništvo, Wikimedia Commons (datoteka „Ramon Llull, with his disciple Thomas le Myesier, presenting three anthologies to the Queen of France and Navarre.jpg”)

Ukratko

  • Ramon Llull (1232.-1316.) majorkanski je mislilac koji je napisao više od 200 djela na katalanskom, arapskom i latinskom; među prvima je za izražavanje svoje misli rabio narodni jezik, katalanski. [1]
  • Njegova *Ars*, poznata i kao *Ars magna*, kombinatorni je logički sustav za otkrivanje istine, zamišljen kao pomoć u međuvjerskom razgovoru i misionarskom radu, s ciljem obraćenja nevjernika. [1]
  • Prema Pereiri i istraživaču Joséu Rodríguezu Guerreru, alkemijski spisi koji kolaju pod Llullovim imenom nisu njegovi. [2][3] Prema Rodríguezu Guerreru, prvi precizno datirani navod o njemu kao alkemičaru potječe iz 1382., gotovo sedamdeset godina nakon njegove smrti. [5]

Tko je bio Ramon Llull?

Llull se rodio na Majorci 1232., možda 1233., u građanskoj obitelji iz Barcelone koja se na otok preselila nakon njegova osvajanja. Umro je na Majorci u dobi od 84 godine, nakon ožujka 1316. [1] Život mu je bio ispunjen putovanjima i projektima: 1274.-1275. u Montpellieru je predložio samostan na Miramaru u kojem bi se misionari učili jezike, osobito arapski. Boravio je u Parizu, Rimu, na Cipru i u Armeniji te putovao u sjevernu Afriku. Saboru u Vienneu 1311. predlagao je škole jezika i novi križarski pohod. [1] Posljednje putovanje, 1313., odvelo ga je na Siciliju i u Tunis; potom se vratio na Majorku. [1]

Što je Ars?

Središnje je Llullovo djelo Ars (Umijeće), kombinatorni logički sustav za otkrivanje istine. Zamislio ju je kao instrument međuvjerskog razgovora i pomoć misionarima: oslanja se na načela zajednička trima religijama, a ne na glavne kršćanske dogme (Trojstvo i utjelovljenje). [1] Prva inačica, Ars compendiosa inveniendi veritatem, nastala je oko 1274. [1] Sustav se sastoji od pojmova, dijagrama (likova) i abecede. [1]

U ranoj, „četvornoj” fazi polazište je lik A: 16 božjih svojstava (Llull ih naziva dostojanstvima, primjerice dobrota, veličina, vječnost, mudrost) povezanih crtama tako da se svako može spojiti sa svakim drugim. [1] U kasnijoj, „trojnoj” fazi, od Ars inventiva veritatis (1290.) do Ars generalis ultima (1305.-1308.) i njezina sažetka Ars brevis (1308.), abeceda ima devet slova: B, C, D, E, F, G, H, I i K. Svako slovo ima šest pridruženih pojmova, a njegovo značenje nije stalno, nego ovisi o liku i kombinaciji u kojoj se rabi. [1] Četvrti lik čine tri koncentrična kruga koji se okreću da bi nastajale trojne kombinacije slova. [1]

U renesansi je Ars brevis izazvala najviše komentara i rasprava među inačicama Arsa, a bila je vrlo cijenjena i Arbor scientiae, enciklopedija u kojoj je Llull razvrstao znanje, nastala tijekom otprilike dvije godine njegova boravka u Rimu od 1294. [1]

Kako je Llullu pripisana alkemija?

Skup alkemijskih spisa pripisanih Llullu, takozvani pseudo-Llullov korpus, katalogizirala je 1989. Michela Pereira. [2] Dok nije objavila nalaze, smatralo se da je cijeli korpus krivotvorina s kraja 14. i početka 15. stoljeća, s kasnijim dodacima. Ona je, međutim, otkrila raniju jezgru, datiranu oko 1332., koja u nastanku nema pseudepigrafsku namjeru: djelo je nepoznate osobe koju naziva magister Testamenti, prema njegovu najreprezentativnijem spisu, Testamentum. [2] Taj alkemičar piše katalanskim iz prve polovice 14. stoljeća, navodi osobe povezane s engleskim dvorom 1320-ih i 1330-ih, a imao je neku medicinsku izobrazbu u Montpellieru. [2] Najraniji sloj ne pokušava se uskladiti s Llullovom filozofijom, nego izlaže vlastitu teoriju pretvorbe, ne obazirući se na Llullova stajališta iz autentičnih djela. [2]

José Rodríguez Guerrero, urednik časopisa Azogue, kronologiju korpusa dijeli u tri stupnja: nastanak korpusa 1330.-1340., nastanak llullovske pseudepigrafije 1360.-1390., umnožavanje tekstova i legendi 1400.-1500. [2] Prema njegovoj rekonstrukciji, oko 1360.-1380. skupina pseudepigrafista u aragonskim krugovima preuzela je jedan tekst magistra Testamenti, De secretis naturae, pripisala ga Llullu i umetnula llullovske elemente te prolog i epilog u kojima se prikazuju Llullovi boravci u pariškoj opatiji Vauvert. [2] Prema Rodríguezu Guerreru, prvi precizno datirani navod o Llullu kao alkemičaru nalazi se u djelu Sedacina totius artis alchimiae katalanskoga karmelićanina Guillema Sedacera iz 1382. [2][5]

Michela Pereira ističe da Llull u autentičnim djelima zauzima izrazito kritičan stav prema umijeću pretvorbe. Prema njoj, Rodríguez Guerrero ponovno razmatra mogućnost da se pripisivanje temelji na istoimenosti, to jest na zamjeni s drugim alkemičarom po imenu Raymundus. [3] Rodríguez Guerrero tvrdi da je taj alkemičar Ramon de Térmens (Raymundus de Terminis), vitez u službi napuljskog kralja Roberta; Pereira to naziva povijesno prihvatljivom hipotezom. [2][3]

Legenda

Priča o Llullu alkemičaru, onakva kakva je stigla do danas, kaže da ga je alkemiji uputio liječnik Arnau de Vilanova. Engleski kralj Eduard III. pozvao ga je u Englesku, gdje je izrađivao zlato i kovao novac nazvan *Nobile Raymundi*. Kralj mu je ponudio da financira križarski rat protiv muslimana, na što je Llull pristao. Ipak je kralj upotrijebio to zlato za napad na francuskoga kralja, a Llulla zatvorio u Londonski toranj i prisiljavao ga da i dalje pretvara metale, dok mu Llull naposljetku nije pobjegao. [4]

Kronologija

  1. 1232. ili 1233.: Rođenje na Majorci. [1]
  2. oko 1274.: Prva inačica *Arsa* (*Ars compendiosa inveniendi veritatem*). [1]
  3. 1290.: *Ars inventiva veritatis*. [1]
  4. 1305.-1308.: *Ars generalis ultima*. [1]
  5. 1308.: *Ars brevis*. [1]
  6. 1311.: Zahtjevi Saboru u Vienneu. [1]
  7. 1316.: Smrt na Majorci. [1]
  8. oko 1332.: Prema Pereiri, nastanak jezgre alkemijskog korpusa (*magister Testamenti*). [2]
  9. oko 1360.-1380.: Prema Rodríguezu Guerreru, pripisivanje *De secretis naturae* Llullu. [2]
  10. 1382.: Prema Rodríguezu Guerreru, prvi precizno datirani navod o Llullu kao alkemičaru (Sedacer). [5]
  11. 1617.-1618.: Maierova djela koja šire legendu. [4]

Ključne osobe i pojmovi

  • *Ars* (*Ars magna*): Llullov kombinatorni logički sustav za otkrivanje istine. [1]
  • *Ars brevis*: Sažetak djela *Ars generalis ultima*, napisan 1308. [1]
  • Dostojanstva: Božja svojstva (dobrota, veličina, vječnost, mudrost) koja su polazište sustava. [1]
  • Michela Pereira: Profesorica koja je katalogizirala pseudo-Llullov alkemijski korpus (1989.) i prepoznala njegovu raniju jezgru. [2]
  • *Magister Testamenti*: Naziv koji Pereira rabi za nepoznatog alkemičara, autora *Testamentuma*. [2]
  • Guillem Sedacer: Katalanski karmelićanin; prema Rodríguezu Guerreru, prvi precizno datirani navod o Llullu kao alkemičaru potječe iz njegova djela iz 1382. [2][5]

Što znamo

  • Ramon Llull bio je stvarna osoba (1232.-1316.), autor više od 200 djela na katalanskom, arapskom i latinskom te sustava *Ars*. [1]
  • *Ars* je kombinatorni logički sustav; u kasnijoj, trojnoj inačici ima devet slova (B-K) i likove s krugovima koji se okreću; zamišljen je kao pomoć u međuvjerskom razgovoru i misionarskom radu. [1]
  • Prema Pereiri i Rodríguezu Guerreru, alkemijski spisi pripisani Llullu nisu njegovi: najraniji sloj potječe od drugog autora, a pripisivanje je nastalo desetljećima nakon Llullove smrti. [2][3]
  • Prema Pereiri, Llull je u autentičnim djelima kritičan prema umijeću pretvorbe. [3] Prema Rodríguezu Guerreru, Llull nikad nije prakticirao alkemiju niti se njome posebno zanimao. [4]
  • Inventari velikih aragonskih škola (Barcelona, Majorka), prema Rodríguezu Guerreru, do početka 16. stoljeća bilježe samo autentične Llullove spise; u popisu iz 1515. pripisanom kardinalu Cisnerosu, s 83 priznata djela, alkemije nema. [2]
  • Prema Pereiri, pripovijest o Llullu alkemičaru u danas poznatom obliku ustalila se sredinom 16. stoljeća. Prema Rodríguezu Guerreru, učvrstio ju je i raširio Michael Maier u djelima *Symbola aureae mensae* (1617.) i *Tripus aureus* (1618.), a s mnogo dodatnih pojedinosti zabilježio ju je Ole Borch u spisima iz 1668. i 1696. Rani oblici legende, iz prve polovice 15. stoljeća, govore o drugačijim događajima, s vrlo raznorodnim imenima i mjestima. [4]
  • Prema Rodríguezu Guerreru, zlatni novci (*nobles*) Eduarda III. uvedeni su u drugom kovanju njegove vladavine, 1344.-1346., gotovo trideset godina nakon Llullove smrti, pa je priča o Llullovu zlatu kovanom za tog kralja kronološki neodrživa. [4]

Otvorena pitanja

  • Tko je bio *magister Testamenti*? Rodríguez Guerrero predlaže identifikaciju s Ramonom de Térmensom, a Pereira je naziva povijesno prihvatljivom hipotezom. [2][3]
  • Kako je nastala legenda o Llullu alkemičaru? Rodríguez Guerrero predlaže da su se u jadranskoj regiji, gdje se životopis pravog Llulla slabije poznavao, pomiješali tekstovi magistra Testamenti s llullovskim pripisivanjem te da su prve legende između 1430. i 1475. napisali Guillaume Fabri de Dya i Cristoforo da Perugia. [4]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

Izvori