Ciprijan Antiohijski: čarobnjak koji je postao svetac

Mag koji je od djetinjstva učio tajne grčkih, egipatskih i kaldejskih misterija pokušao je za jednog udvarača demonima pridobiti djevojku, a pred njezinom se vjerom slomio; od njega legenda pravi biskupa i mučenika, a s povijesnim Ciprijanom Kartaškim miješa ga se već od četvrtog stoljeća.

Bizantska minijatura na zlatnoj pozadini: svetac u sivom ogrtaču kleči pred planinom, iznad njega lebdi lik s podignutim mačem, a lijevo stoji žena s aureolom u crvenoj haljini
Mučenici Ciprijan i Justina, minijatura iz Menologija Bazilija II., Carigrad, oko 985., Vatikanska apostolska knjižnica (Vat. gr. 1613), javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Ciprijan Antiohijski lik je legende: mag koji prelazi na kršćanstvo nakon neuspjela pokušaja da za jednog udvarača demonima pridobije djevojku zvanu Justina (u nekim tekstovima Justa). [1][2]
  • Povijesni Ciprijan bio je kartaški biskup iz 3. stoljeća; Grgur iz Nazianza oko 379. u Carigradu održao je propovijed o njemu, ali u njezinu prvom dijelu pripovijeda legendu o antiohijskom magu. [2][3]
  • Tekstovi o magu postoje na grčkom, koptskom i sirijskom; Anthony Alcock, prevoditelj koptske inačice, smatra Ciprijana izmišljenim likom čije je pamćenje preživjelo u europski srednji vijek zahvaljujući povezanosti s Justinom. [1]
  • Ime Ciprijan kasnije se vezalo uz knjige magije, a Alcock ga drži gotovo sinonimom za magiju. [1]

Dva Ciprijana

Povijesni Ciprijan bio je kartaški biskup. Prema Pontiju Đakonu, njegovu životopiscu, već je kao novokršteni vjernik postao prezbiter i potom biskup, imetak je razdijelio siromasima, a mučenik je bio prvi u Africi među biskupima: pogubljen je mačem. [3] U Decijevu progonu (249. do 252.) povukao se u dragovoljno izgnanstvo i pismima poticao zajednicu, a uhićen je i obezglavljen u sljedećem progonu. [2] Pontije o njegovu životu prije obraćenja daje malo podataka. [2]

Ciprijan Antiohijski drugi je lik, poznat iz skupa tekstova na grčkom nazvanog Djela Ciprijana i Justine; Lefteratou ih dijeli na Obraćenje, Ispovijest i Mučeništvo, koji vjerojatno potječu od različitih autora. [2] Prema legendi umire kao mučenik u Nikomediji pod Dioklecijanom (prema Lefteratou, 304.), a štuje se 26. rujna na Zapadu i 2. listopada na Istoku. [2]

Zašto ih se miješa?

Grgur iz Nazianza održao je 24. propovijed u Carigradu oko 2. ili 4. listopada 379., na blagdan koji, čini se, pripada antiohijskom Ciprijanu, a propovijed je posvećena Ciprijanu Kartaškom. [2] U prvom dijelu pripovijeda priču o magu Ciprijanu koji se zaljubi u kršćanku, čije ime ne navodi, i pred njezinom postojanošću spali svoje knjige; u drugom opisuje povijesnog kartaškog biskupa. [2] Drugi autori to nazivaju zabunom ili posljedicom žurbe; Lefteratou smatra da ni zabuna ni pretpostavka o izgubljenom izvoru ne objašnjavaju tako glatko spajanje dviju priča i zastupa da ih je Grgur spojio namjerno, u skladu s ciljevima svoje propovijedi. [2] Propovijed je gornja granica nastanka (terminus ante quem) skupa tekstova koji prvi bilježi legendu što će se kasnije vezati uz Fausta. [2]

Legenda u nastavku prepričana je prema koptskoj inačici (Alcock); grčke se u pojedinostima razlikuju, npr. u imenu mladića (Aglaidas) i u Ciprijanovoj dobi. [1]

Ciprijanova knjiga

Alcock bilježi da se ime Ciprijana vezalo uz nekoliko djela o magiji, među njima Libro de San Cipriano, koji je navodno s hebrejskog pergamenta "predao" njemački redovnik Jonas Sufurino; spominje izdanje iz 1905. s drvorezom koji prikazuje mladu ženu s knjigom magije u krilu. [1] Alcock također bilježi da je Calderón u drami El mágico prodigioso (1637.) povezao Ciprijana s Faustom. [1]

Legenda

Ciprijan kaže da je kao dječak bio posvećen Apolonu i prije sedme godine uveden u Mitrine misterije; s petnaest godina služio je Demetri i Paladi (Ateni), četrdeset dana i noći proveo je na Olimpu jedući samo ono što daje drveće, putovao je u Argos, Spartu i Frigiju, a s trideset godina otišao je iz Egipta u zemlju Kaldejaca. [1]

U Antiohiju dolazi iz Kaldeje i čini čuda svojim umijećem. Neki mladić, u koptskom tekstu Aglaitos, traži da mu pomogne svladati djevojku Justinu. [1] Ciprijan šalje demone i napitke, ali ništa ne pomaže: Justina odbija njihove napade znakom križa. [1]

Demon, prema Ciprijanu, izrađuje privid Justinina lica; kad Aglaitos uzvikne njezino ime, privid se raspline poput dima. Ciprijan se pokuša pretvoriti u pticu i pretvori mladića u vrapca, ali čim Justina podigne pogled, čar nestaje. [1]

Ciprijan šalje bolesti na njezine roditelje i uništava im stoku, a Justina liječi znakom križa. Vrag zatim šalje kugu u grad i obećava da će prestati ako Justina pristane uz Aglaitosa; narod to traži od nje, ona se pomoli, narod se smiri i kuga prestaje. [1]

Ciprijan zaključuje da križ nitko ne može nadvladati i govori vragu: ako ga je slomila sjena Kristova, što će biti kad se pojavi on sam. Obraća se biskupu Anthimusu, koji u početku misli da dolazi začarati crkvu, ali ga krsti. Ciprijan uništava svoje kipove magije, Justina dijeli svoj imetak siromasima. [1]

Ciprijan napreduje do đakona, pomoćnog biskupa, a zatim zauzima biskupsko prijestolje; Justinu zaređuje za đakonicu i "majku djevica". [1]

Za Dioklecijana ih zlonamjernici optuže grofu Istoka Eutolmiju: da čaranjem zavode narod. Okovani su, poslani caru i obezglavljeni kraj rijeke kod Nikomedije; Justina prva. Tijela se tri dana bacaju psima, a zatim ih kršćanski mornari odnose bogatoj ženi Rufini. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • Ciprijan Antiohijski: Lik legende: mag koji postaje kršćanin, biskup i mučenik. [1][2]
  • Justina (Justa): Djevojka čija vjera odbija demone; u legendi mučenica s Ciprijanom. [1][2]
  • Aglaitos (Aglaidas): Mladić koji od maga traži da mu pomogne zavesti Justinu. [1][2]
  • Ciprijan Kartaški: Povijesni biskup, mučenik iz 3. stoljeća; nije lik legende o magu. [2][3]
  • Pontije Đakon: Životopisac Ciprijana Kartaškog. [3]
  • Grgur iz Nazianza: Autor carigradske 24. propovijedi (oko 379.) koja spaja dva Ciprijana. [2]

Što znamo

  • Ciprijan Kartaški povijesna je osoba: biskup, mučenik i pisac pisama, a o njegovu životu svjedoči Pontije Đakon. [2][3]
  • Antiohijski Ciprijan poznat je iz hagiografskih tekstova; prema Lefteratou, Grgurova je propovijed gornja granica nastanka skupa tekstova o Ciprijanu i Justini. [2]
  • Tekstovi se razlikuju po inačicama: koptski naslov *Ispovijesti* naziva Ciprijana biskupom Nikomedije, a grčko *Mučeništvo* biskupom Antiohije; grčka i sirijska inačica navode Rim kao mjesto pokopa, koptska ne. [1][2]
  • Alcock drži Ciprijana Antiohijskog izmišljenim likom, čije je pamćenje preživjelo u europski srednji vijek zbog povezanosti s Justinom; to je njegova ocjena. [1]
  • Alcock ocjenjuje da koptski tekst nije potpun ni vjeran prijevod dostupnog grčkog teksta, ali ne zna koji je grčki tekst prevoditelj imao; grčku *Ispovijest* drži vjerojatnim izvornikom. [1]

Otvorena pitanja

  • Je li Grgur iz Nazianza ciljano spojio dva Ciprijana, ili se spoj već ranije ustalio? Lefteratou zastupa da je Grgur spojio namjerno; hipotezu o izgubljenom izvoru koji je spoj već sadržavao (Zahn, Reitzenstein) ne drži uvjerljivom i slaže se s Baileyevom kritikom, ali priznaje da je povezanost dvojice Ciprijana možda bila poznata i prije Grgura. [2]
  • Kada su nastali grčki tekstovi o Ciprijanu i Justini i o kojoj je Antiohiji riječ? Grgurova propovijed postavlja gornju granicu u 379.; Zahn i Bailey, prema Lefteratou, drže da je to Antiohija u Siriji, a Mossay je smješta u Pizidiju. [2]
  • Kako je ime Ciprijana došlo na knjige magije? Alcock navodi samo da se ime vezalo uz knjige magije. [1]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Bailey, R. The Confession of Cyprian of Antioch: Introduction, Text, and Translation. Magistarski rad, McGill University, 2009.
  • Zahn, T. Cyprian von Antiochien und die deutsche Faustsage. Erlangen, 1882.
  • Za magijske knjige općenito vidi članak o grimoarima.

Izvori