Goetheov Faust i Mefisto: oklada, pakt i Walpurgijska noć
Što je Faust dao Mefistu: dušu za blago ili okladu o jednom jedinom trenutku?
Ukratko
- U Goetheovu *Faustu* (prvi dio) Gospodin i Mefisto sklapaju okladu u Prologu na nebu: Mefisto tvrdi da će "voditi" Fausta svojim putem, a Gospodin mu dopušta sve dok Faust živi na zemlji. [1]
- Pakt koji sklapaju Faust i Mefisto nije prodaja duše za blago nego oklada: Faust će biti Mefistov ako ikad kaže trenutku "Ostani još, tako si lijep!", a potvrdu potpisuje kapljom krvi. [1]
- Mefisto sebe opisuje kao "duh koji uvijek niječe", dio sile koja "hoće zlo i uvijek stvara dobro". [1]
Zanimljivost
Prema uvodnoj bilješci izdanja, Goethe je Faustu u mladosti pristupio romantično i "nepromišljeno", a kad mu se vratio na početku novog stoljeća, nadnaravno je smio ostati samo kao simbol. [1]
Kako počinje oklada?
U Prologu na nebu Mefisto kaže Gospodinu da mu je ljudi žao i da ih nije vrijedno mučiti, a Gospodin ga pita poznaje li slugu Fausta. Mefisto odgovara da ga zna kao "doktora" čiji nemir ne smiruje ni zemlja ni nebo; Gospodin kaže da će ga uskoro dovesti k svjetlu. [1] Mefisto predlaže okladu: Gospodin će Fausta izgubiti ako mu dopusti da ga "blago vodi kako on hoće". Gospodin odgovara: dok on živi na zemlji, to nije zabranjeno, jer "čovjek griješi dok teži". [1]
Što kaže Mefisto o sebi?
Faust uvodi pudla u radnu sobu, a pudl se pretvara u Mefista. Na pitanje tko je, Mefisto odgovara: "dio one sile što uvijek hoće zlo, a stvara dobro", "duh koji uvijek niječe". Obrazlaže da sve što nastane zaslužuje nestati, a "uništenje, grijeh, ukratko zlo" naziva svojim "osobitim elementom". [1] Dodaje da je "dio dijela koji je u početku bio sve", dio tame koja je rodila svjetlo. [1]
Pakt: oklada i krv
Mefisto obećava Faustu zadovoljstva, a Faust mu odgovara da ga ništa što mu Mefisto može dati ne može zasititi. Zato predlaže okladu: ako se ikada "umorno" odmori na postelji, neka mu život odmah prestane; ako ga Mefisto zavede do samozadovoljstva, "neka bude to moj posljednji dan". Kad trenutku kaže "Ostani još! tako si lijep!", Mefisto ga smije okovati, a Faust tada ide u ponor. [1] Mefisto traži pisani zapis ("dvije retke"); Faust se buni protiv "pedanta" i formalne isprave, ali pristaje; Mefisto kaže da je dovoljna kap krvi. [1]
Walpurgijska noć i Gretchen
Uvod izdanja navodi da je već život Fausta iz 1674. imao motiv filozofove ljubavi prema služavki, ali da je razvijena priča o Gretchen Goetheova vlastita. [1] Zbivanja kao što su Walpurgijska noć u prvom dijelu uvodna bilješka ocjenjuje kao scene "pune moći", a i kao "razorne za jedinstvo" drame; Walpurgijska noć u tekstu ima zasebnu scenu. [1] Uvod izdanja Faustovu legendu prati od knjiga o Faustu, preko Marlowea i lutkarske predstave do Goethea; Goethe je nadnaravne elemente legende ostavio kao simbol. [1] Goetheov drugi dio, u kojem Wagner stvara homunkula, razmatra poseban članak.
Legenda
Tradicionalna legenda o Faustu, koju je Goethe upoznao preko lutkarske predstave, završavala je Faustovom kaznom. [1]
Kronologija
- 1749.: Rođen Goethe. [1]
- 1773.: Objavljen Goetheov *Götz von Berlichingen*, koji mu je donio slavu. [1]
- 1790.: Prvo objavljen fragment drame. [1]
- oko 1800.: Goethe se vraća Faustu, i nadnaravno u njemu postaje simbol. [1]
- 1808.: Izlazi dovršeni prvi dio. [1]
- 1833.: Objavljen drugi dio, godinu dana nakon Goetheove smrti. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Johann Wolfgang von Goethe: Njemački pisac, autor *Fausta*. [1]
- Faust: Doktor koji traži sveukupno znanje i zadovoljstvo. [1]
- Mefisto: Đavolski duh koji sklapa okladu s Faustom. [1]
- Gretchen (Margareta): Lik koji je Goethe uveo u razvijenom obliku. [1]
- Walpurgijska noć: Scena u prvom dijelu, puna simbolike. [1]
Što znamo
- Prvi dio donosi okladu u Prologu na nebu i pakt s formulom o "trenutku". [1]
- Gretchen je Goetheov vlastiti lik. [1]
- Nadnaravno u legendi Goethe ostavlja kao simbol. [1]