Hermetički red Zlatne zore: što je zapravo bio

Odakle je red došao?

Red je izrastao iz Societas Rosicruciana in Anglia, rozenkrojcerskog društva slobodnih zidara koje je 1860-ih osnovao Robert Wentworth Little; Woodman ga je naslijedio na mjestu vrhovnog maga. [1] Butler navodi da je društvo osnovano 1865. i bilo otvoreno samo majstorima slobodnog zidarstva. [2] Uz društva su, prema istom izvoru, postojali i pojedinci koji su sabirali i proučavali magijske spise: Frederick Hockley (1809.-1885.), knjigovođa, u katalogu njegove ostavštine iz 1887. popisano je više od tisuću knjiga i rukopisa o astrologiji, kabali, magiji i mesmerizmu, a prakticirao je gledanje u kristal. [2] Kenneth Mackenzie (1833.-1886.), čiji je Royal Masonic Cyclopaedia iz 1877. popisao desetke tajnih društava, među njima i nekoliko nepostojećih, 1861. posjetio je u Parizu Eliphasa Lévija, koji je prvi povezao tarot s kabalom; Mackenzie je tu vezu donio u britansku ezoteriju. [2]

Butler zaključuje da stvarni udio Hockleya, Mackenziea i Lévija u osnivanju reda nije toliko važan koliko činjenica da su osnivači tu povezanost namjerno gradili i isticali. [2] Hockley je umro tri godine prije osnutka reda, a Westcottovo službeno predavanje o povijesti reda ipak ga navodi među njegovim adeptima. [2] Lévija isto predavanje pogrešno navodi među ranim adeptima reda, što Butler naziva lažnim, a za Mackenziea kaže da je ta tvrdnja upitna. [2]

Šifrirani rukopisi i Anna Sprengel

Rituali i simbolika reda temelje se na takozvanim šifriranim rukopisima (Cipher Manuscripts), pisanima Trithemijevom šifrom. [1] Westcott ih je 1887. dešifrirao, a on, Mathers i Woodman zatim su od njih izgradili obredni sustav. [1] Podrijetlo rukopisa sporno je: spominju se papiri Fredericka Hockleya, knjižarski štand, grof Apponyi ili krivotvorina Kennetha Mackenziea. [1] A. E. Waite datirao ih je u razdoblje oko 1870.-1880., a Mathers je kasnije krivio Westcotta za krivotvorenje. [1] Butler navodi da je moguće da ih je Westcott sam krivotvorio ili da se temelje na starijim rukopisima uglednih okultista, što je već opsežno ispitano. [2]

Westcott je tvrdio da rukopisi sadrže adresu Anne Sprengel u Nürnbergu, koja mu je odgovorila, ovlastila prvi hram (Isis-Urania) i dodijelila počasne stupnjeve. [1] Chic i Sandra Tabatha Cicero smatraju da je Anna Sprengel izmišljena i oblikovana prema Anni Kingsford, koja je umrla 1888.; Denisoff taj navod naziva nagađanjem. [1] Butler piše da je Sprengel "moguće izmišljena osoba". [2]

Kako je red bio ustrojen?

Vanjski je red imao četiri stupnja povezana sa zemljom, zrakom, vodom i vatrom, a težište mu je bilo na samorazvoju kroz astrologiju, tarot i geomanciju. [1] Unutarnjim redom (Rosae Rubeae et Aureae Crucis) upravljao je isključivo Mathers, a obuhvaćao je praktičniji rad, poput astralnog putovanja, alkemije i gledanja u zrcalo. [1] Nakon Woodmanove smrti 1891. Mathers je tvrdio da je u dodiru s "tajnim poglavarima"; članovi su o njima malo znali, a iz zapisa se ne vidi jesu li to bile osobe ili simbolički likovi. [1] Hramovi su 1888. djelovali u Londonu (Isis-Urania), Weston-super-Mareu (Osiris) i Bradfordu (Horus), a 1893. u Edinburghu (Amen-Ra) i Parizu (Ahathoor, koji je osnovao Mathers). [1]

Članovi su se novačili usmenom predajom i obavijestima u teozofskom časopisu Lucifer. [1]

Tko su bili članovi?

Članstvo je uglavnom bilo srednjega sloja i iz mnogih zanimanja; Maud Gonne red je, prema Denisoffu, nazvala "samom biti srednjoklasne dosade". [1] Među članovima bili su Florence Farr, Maud Gonne, W. B. Yeats, Annie Horniman, Arthur Machen, Moina Mathers, Edith Nesbit, Henrietta i Henry Paget te William Sharp; neke druge veze s piscima i umjetnicima nisu dokazane. [1] Devedesetih godina 19. stoljeća pristupile su stotine članova. [1] Žene i muškarci sudjelovali su ravnopravno, za razliku od slobodnog zidarstva, a Florence Farr bila je vodeća osoba; ta je ravnopravnost djelomice naslijeđena iz Teozofskoga društva. [1] Mathers je Farr imenovao glavnom adeptkinjom u Engleskoj. [1]

Raspad reda

Mathers je 1898. primio Aleistera Crowleya u vanjski red. Kad je predložio da Crowley postane Adeptus Minor, londonski su čelnici to odbili, no Mathers je tu odluku poništio i 1900. inicirao Crowleya u svojem pariškom hramu. [1] Farr je tada dala ostavku na mjesto glavne adeptkinje, a manje od tri mjeseca nakon Crowleyjeve inicijacije londonski su adepti izbacili Mathersa. [1] Prema Denisoffu, američki varalice koji su djelovali kao "Mr. and Mrs. Theo Horos" uvjerili su Mathersa da je gospođa Horos Anna Sprengel, pobjegli s kopijama papira reda i osnovali lažni red kao paravan za kriminal. [1] Horos je 1901. osuđen, a sud je javno objavio obrede za novake. [1] Zbog skandala i sukoba mnogi su članovi otišli, a red se te godine raspao; Waite je preuzeo hram Isis-Urania, koji je radio do 1914., a neke današnje skupine tvrde da potječu iz izvornoga reda. [1]

Zašto je red tako zanimljiv povjesničarima?

Prema Butler, red je bio plod svojega doba: u viktorijanskoj Engleskoj uz znanstveni naturalizam, kojemu su pripadali Thomas Huxley i John Tyndall, živjela je i vjera u magiju, a evolucionizam, racionalizam i znanstvena metodologija ušli su i u okultne nauke, stvarajući "novi okultizam". [2] Denisoff red ne smatra osamljenom osobitošću, nego sudionikom šire rasprave: spiritizam je cvao otprilike od 1860. do 1890., Teozofsko društvo osnovano je 1875. u New Yorku, Anna Kingsford osnovala je 1884. Hermetičko društvo; sve to činilo je okružje u kojem je red nastao. [1] Denisoff dodaje da obrede i spise reda treba čitati i kao stvaralačka djela te navodi roman Richarda Marsha The Beetle (1897.), koji se oslanja na ideje iz okoline reda, iako Marsh nije imao poznatih veza s njime. [1]