Macbeth i tri vještice: od Holinsheda do kotla
Tri žene na vrijesu u Holinshedovoj kronici nemaju ni brade ni kotao: odakle onda vještice u drami?
Ukratko
- Najstariji poznati oblik priče o "weird sisters" zapisao je škotski kroničar Andrew Wyntoun oko 1424.: Macbeth ih vidi u snu i oni mu obećavaju titule. [2]
- U Holinshedovoj kronici (1587.) Macbeth i Banquo na putu u Forres susreću "tri žene u čudnoj i divljoj odjeći, nalik stvorenjima starog svijeta". [2]
- U Shakespeareovoj drami iste žene imaju brade, zazivaju duhove Graymalkina i Paddocka te miješaju kotao; "Weird Sisters" ostaje njihovo ime. [1]
Zanimljivost
Prema Boswell-Stoneu, stvarni je Macbeth vladao četrnaest godina, od ubojstva mladog Duncana do Siwardove pobjede. [2]
Što je pisao Wyntoun?
Prema uredniku Boswell-Stoneu, tri priče vezane uz Macbetha (proročanstvo "weird sisters", Birnamska šuma koja ide na Dunsinane i smrt od neprijatelja "nerođenog od žene") prvi je zapisao Andrew Wyntoun, prior sv. Serfa, u svojoj Chronicle of Scotland oko 1424. [2] Prema Wyntounu, Macbeth u snu vidi tri žene koje, kako stoji, nalikuju "trima Werd Systrys": prva ga pozdravlja kao tana od Cromartyja, druga kao tana od Morayja, treća kao kralja. [2] Boswell-Stone nastavlja: ono što je u Wyntounovu tekstu san, kod Hectora Boecea postaje ukazanje. [2]
Što piše Holinshed?
Holinshed, prema Boswell-Stoneovu izdanju kronike iz 1587., piše da su se Macbeth i Banquo, putujući prema Forresu, našli sami u šumi i na proplanku kad su ih "srele tri žene u čudnoj i divljoj odjeći, nalik stvorenjima starog svijeta". Prva ga pozdravlja kao tana od Glamisa, druga kao tana od Cawdora, a treća kao budućeg kralja Škotske. [2] Banquo pita zašto njemu ne dodjeljuju ništa; odgovara im da će on, za razliku od Macbetha, imati potomke koji će vladati. Nakon toga žene nestaju. [2] Isprva, piše Holinshed, držali su to "uzaludnom maštovitom iluzijom", a poslije je "opće mnijenje" bilo da su to bile ili "weird sisters", to jest "božice sudbine", ili neke nimfe ili vile obdarene "znanjem proročanstva po svojoj nekromantskoj znanosti", jer se sve ostvarilo. [2]
Što je dodao Shakespeare?
U drami su "Weird Sisters" i vještice: u prvoj sceni dogovaraju susret s Macbethom i zazivaju svoje duhove, Graymalkina i Paddocka. [1] Izreku "Fair is foul, and foul is fair" izgovaraju zajedno. [1] Banquo ih opisuje kao "tako uvele i divlje u odjeći" da ne izgledaju kao stanovnici zemlje, a "brade zabranjuju" da ih nazove ženama. [1] U četvrtom činu ponovno se okupljaju oko kotla uz refren "Double, double, toil and trouble", a pojavljuje se i Hecate. [1] Ni opis brada ni kotao nisu u pročitanom Holinshedovu odlomku. [1][2]
Što se zna o stvarnom Macbethu?
Prema Boswell-Stoneu, nekoliko oskudnih činjenica iz Marianusa Scotta, Tigernacha, Ulsterskih anala i Anglosaksonske kronike obuhvaća gotovo sve što znamo o pravom Macbethu; Holinshed je iznio "podrobni roman" koji je sastavio Hector Boece. [2] Macbeth je, piše, vladao četrnaest godina. Urednik pretpostavlja da su Banquo i Fleance Boeceovi izmišljeni likovi. [2]
Legenda
Prema Holinshedu, puk je držao da su te žene "weird sisters", "božice sudbine" ili vile s proročkim znanjem. [2]
Ključne osobe i pojmovi
- Andrew Wyntoun: Škotski kroničar, najraniji poznati izvor priče. [2]
- Raphael Holinshed: Autor kronike korištene za dramu. [2]
- Hector Boece: Povjesničar koji je san pretvorio u ukazanje. [2]
- Weird Sisters: Ime "sestara sudbine"; u drami ime vještica. [1][2]
- Graymalkin i Paddock: Duhovi koji u prvoj sceni zovu vještice. [1]
Što znamo
- Priča o trima ženama znatno prethodi Shakespeareu; u Wyntounu i Holinshedu one nisu vještice s kotlom. [2]
- Najraniji izvor (Wyntoun) predstavlja je kao san, a Boece i Holinshed kao susret na vrijesu. [2]
- Stvarni Macbeth poznat je iz malo izvora; Holinshedov prikaz je romansa. [2]