Zakon o vještičarstvu iz 1735. i Helen Duncan (1944.)

Što je zapravo propisivao zakon iz 1735.?

Naslov zakona govori da ukida stariji zakon kralja Jakova I. protiv "zazivanja, vještičarstva i općenja sa zlim duhovima", kao i škotski zakon iz vremena kraljice Marije. [1] Od 24. lipnja 1736. u Velikoj Britaniji nijedan sud više nije smio voditi postupak protiv nekoga zbog vještičarstva, čaranja, opčinjavanja ili zazivanja, ni zbog toga što je drugoga optužio za takvo djelo. [1]

Umjesto toga zakon je kaznio varanje: tko se pretvara da se bavi vještičarstvom, čaranjem, opčinjavanjem ili zazivanjem, tko se prihvati gatanja ili tko se pretvara da "iz vlastite vještine ili znanja u kakvoj tajnoj ili lukavoj znanosti" može otkriti gdje su ukradene ili izgubljene stvari, taj će se kazniti. Razlog je naveden u samom tekstu: takvim se lažnim tvrdnjama "neuki ljudi često zavaravaju i prevaruju". [1] Kazna je bila godinu dana zatvora bez jamčevine, uz izlaganje na stupu srama jedan sat jednom u svakom tromjesečju, a sud je mogao naložiti i jamstvo za dobro ponašanje. [1]

Kako je Helen Duncan dospjela pred sud?

Policija je 19. siječnja 1944. upala na seansu škotske medijice Helen Duncan u Portsmouthu. [11] Suđeno joj je na londonskom Old Baileyju s još troje optuženih. [10] Optužnica je glasila na urotu radi kršenja Zakona o vještičarstvu iz 1735. i izazivanje javne smutnje (engl. public mischief). [3] Osuđena je na devet mjeseci zatvora. [2] Gaskill je opisuje kao osuđenu varalicu u koju su stotine ljudi vjerovale kao u onu koja govori s mrtvima; u ratu je navodno rodbini javljala smrti prije službenih objava, što je privuklo pozornost vlasti. [8]

Tko je zapravo bio zadnji osuđen?

Riječ je o dva različita pitanja: tko je zadnji zatvoren, a tko zadnji osuđen. Helen Duncan zadnja je osoba koja je po zakonu poslana u zatvor. [12] Nacionalni arhiv bilježi i drugi postupak iz iste godine: predmet iz 12. rujna 1944. protiv Jane Rebecce Yorke vodi se zbog pretvaranja da se bavi zazivanjem (engl. conjuration) protiv Zakona o vještičarstvu iz 1735. [4] Prema Law Gazetteu, ona je bila zadnja osuđena: 72-godišnjakinja iz Forest Gatea u istočnom Londonu proglašena je krivom po sedam točaka, a recorder ju je zbog dobi kaznio s pet funti. [9] Duncanova je dakle zadnja zatvorena, a Yorke zadnja poznata osuđena.

Što se dogodilo sa zakonom?

U listopadu 1944. ministar unutarnjih poslova Herbert Morrison odgovorio je u Donjem domu da zakon "nije arhaičan ni zastario", da je ukinuo postupke zbog vještičarstva i uveo kaznu za lažno pretvaranje te da ne vidi razlog za izmjene. [5] Na pitanje koliko je postupaka po tom zakonu bilo od 1900., odgovorio je da podaci nisu dostupni. [6] Zakon o lažnim medijima iz 1951. ukinuo je Zakon iz 1735., a uveo je kazneno djelo: tko s namjerom prijevare tobože djeluje kao spiritistički medij ili tobože djeluje telepatijom, bistrovidnošću ili sličnim moćima, ili se pritom služi lažnom napravom, kriv je ako je djelovao za naknadu. [7] Kazna je na skraćenom postupku do 50 funti, do četiri mjeseca zatvora ili oboje, a na optužnicu do 500 funti, do dvije godine zatvora ili oboje. [7] Izuzeto je ono što se radi isključivo zbog zabave. [7]