Bazilisk: od Plinija do Topsella

Što piše Plinije

U osmoj knjizi Prirodopisa Plinije Stariji posvećuje baziliskima kratko poglavlje. Započinje rečenicom da ista moć postoji i u zmije zvane bazilisk, a prethodno poglavlje govori o katoblepi, zvijeri čiji pogled ubija. [1][3] Bazilisk se, prema Pliniju, rađa u pokrajini Kireni i nije dulji od dvanaest prstiju; na glavi ima bijelu mrlju nalik dijademu. [1] Kad zasikće, bježe sve ostale zmije; ne kreće se zavojima kao druge, nego uspravno, na sredini tijela. [1] Uništava grmlje, ne samo dodirom nego i dahom, spaljuje travu i lomi kamenje. [1]

Plinije bilježi i da se nekoć općenito vjerovalo da bi jahač, ako kopljem ubije baziliska, stradao zajedno s konjem, jer bi otrov potekao uz koplje. [1] Kao protuotrov Plinije navodi lasicu: bacaju je u rupu baziliska, koja se prepoznaje po zaraženom tlu, a lasica ga ubije svojim mirisom i sama pritom pogine. [1] Plinije dodaje da su kraljevi često željeli vidjeti mrtvog baziliska; priroda je, kaže, htjela da ništa ne bude bez protuotrova. [1]

Uvodna rečenica upućuje na katoblepin pogled, ali je Plinije kod baziliska ne razrađuje; navodi dodir, dah i otrov. Prevoditelj Bostock uz ovo poglavlje bilježi da je prikaz očiju baziliska, kao i onaj o katoblepi, posve bez temelja, a da prikaz o lasičinu mirisu vjerojatno nema temelja ni za jednu vrstu zmije. [1]

Što je Topsell sakupio

Edward Topsell u The History of Four-footed Beasts and Serpents (1658.) životinju zove kokatrisa i navodi da je Grci zovu basiliskos, a Latini regulus, "kralj zmija", ne zbog veličine nego zbog držanja: ne puzi, nego ide napola uspravno, pa mu se sve zmije klone. [2] Navodi i imena u hebrejskom, njemačkom, francuskom, španjolskom i talijanskom. [2]

Pisci se razilaze u veličini: Plinije kaže dvanaest prstiju, Elijan jedan pedalj, Solin i Izidor pola stope, Avicena dva i pol lakta, Nikandar tri dlana. [2] Topsell sve to "usklađuje" tvrdnjom da Plinije i Elijan govore o crvu iz pijetlova jajeta, a zmija sama mora biti debela kao ljudsko zapešće i duga najmanje tri ili četiri stope. [2]

Najveći je pomak u podrijetlu. Prema Topsellu, mnogi učeni pisci tvrde da bazilisk izlazi iz jajeta koje stari pijetao snese bez ljuske, a zmija ili krastača ga izlegne; stvorenje je tada pola stope dugo, straga zmijolik, a sprijeda poput pijetla zbog trostruke kreste. [2] Topsell sam o tome sumnja: smatra da iz takva jajeta može izaći otrovni crv, ali ne i pravi afrički bazilisk. [2] Prema Topsellu, Hermes piše da je nemoguće da se bazilisk izleže iz pijetlova jajeta, a baziliskom nastalim u gnoju označava eliksir života kojim alkemičari pretvaraju metale. [2]

Topsell nabraja učinke: bazilisk ubija sikom, pogledom i dodirom, i to ne samo izravno nego i dodirom koplja ili životinje koju je ubio; otrov kvari zrak, pa ptice padaju mrtve kad se približe njegovoj jazbini. [2] Pobjednici nad njim su lasica i pijetao: lasica se prije borbe i poslije nje brani jedenjem rute, a pijetao ga ubija pijevanjem, pa putnici kroz pustinje nose pijetla. [2]

Rim, staklo i kupci komadića

Topsell prepričava i priču da je za pape Lava IV. bazilisk nađen u svodu crkve svete Lucije u Rimu, a njegov je dah zarazio zrak i prouzročio veliku smrtnost; navodi da su Sigonije i Scaliger tvrdili da je zvijer ubijena papinim molitvama. [2] Pripovijeda i da je Mercuriale u riznici cara Maksimilijana vidio leš baziliska, i da su Pergamci za komadiće baziliska dali dvije i pol funte srebra te objesili njegovu kožu u hramovima Apolona i Dijane u zlatnoj mreži, jer se vjerovalo da se ptice i pauci ne usude približiti. [2]

Nasuprot tome, Topsell se "ne može bez smijeha sjetiti" starih ženskih priča koje je često čuo u Engleskoj: da je neki čovjek istrijebio baziliske hodajući uokolo u staklu, pa su, vidjevši vlastiti lik, uginuli. Smatra da je vjerojatnije da bi čovjek prvi stradao zbog zaraženog zraka, osim ako se pokaže da otrovan zrak ne može ući u staklo. [2] Dalje tvrdi i da bazilisk ubija čovjeka pogledom jer zrake iz njegovih očiju kvare čovjekov "vidni duh", a to dalje kvari ostale duhove iz mozga i srca. [2]