Karsnici i kudlaci na Cresu
Ribar spava u barci pod Belim, a kum kudlak mu sutradan poručuje da više nikad ne spava na žalu.
Ukratko
- Andrija Bartulin zapisao je u selu Beli na Cresu vjerovanja o štrigunima, svećenicima, karsnicima i kudlacima; objavljena su 1898. u trećem svesku *Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena*. [1]
- Karsnici se na Cresu rađaju u tankoj mrežici na tijelu, brane ljude i bore se s kudlacima; kudlaci su zlonamjerni, a postaje ih čovjek rođen s debelim kutnjakom. [1]
- Svećenici, prema istom zapisu, mogu rastjerati oluju koju vještice spremaju: zapale dvije blagoslovljene svijeće uz prozor i izgovaraju zaklinjanja. [1]
Gdje je i kako zapisano?
Zapis "Cres" s podnaslovom "Vjerovanja" potpisuje Andrija Bartulin, a u bilješci stoji da je upravo iz Belog (tal. Caisole) na otoku Cresu. Zbornik ga donosi u trećem svesku, objavljenom u Zagrebu 1898., počevši od 259. stranice, a odjeljak o ljudima s posebnom moći nalazi se na stranicama 266–269. [1] Urednik u bilješci napominje da je jezik u tom prilogu narodni, ali da je zapisivač naglaske bilježio samo djelomično. [1]
Štriguni i svećenici
Bartulin piše da neki ljudi imaju posebnu moć, a među njima su "štriguni". Štriguni mogu činiti ono što drugi ljudi ne mogu: čovjeka "zaštrigunati", zaustaviti zrno iz puške tako da ono ne može ubiti, i to riječima koje, kako se kaže, nitko ne zna osim njih. Štriguni su takvi ili od poroda ili su se nečemu navadili, ali nikad ne žele reći od koga; to, dodaje kazivač, nisu najbolji ljudi. [1]
Bolji su ljudi svećenici, koji imaju dosta moći. Oni mogu rastjerati "neveru", oluju koju vještice spremaju da naškode. Rastjeruju je tako da, još prije nego što oluja počne, uzmu dvije blagoslovljene svijeće, zapale ih i stave blizu prozora te govore i zaklinju; tako neveru odagnaju u more i ona više ne može naškoditi. [1]
Karsnici: tko su i što rade?
Pod naslovom "Ljudi po smrti" Bartulin piše da su karsnici mrtvi ljudi koji su se rodili s tankom mrežicom od mlijeka na sebi, poput košuljice. Tu mrežicu valja djetetu dati da je popije u kakvoj juhi; običavaju je davati u kavi. Karsnici su dobri i prije smrti i poslije. Prije smrti motre čovjeka koji prolazi blizu mjesta gdje se mrtvi karsnici i kudlaci tuku i opominju ga neka što prije ide kući da ga ne snađe zlo. [1]
Mrtvi se karsnici tuku s kudlacima, koji su zločesti, samo da bi čovjeka obranili. U borbi dobivaju razne oblike: mačke, psa, ovce, vola, konja. Imaju osobite večeri: božićne tempore. Sabere ih se mnogo na ravnu mjestu i počnu se tući svakojako, rogovima, zubima, rukama. Zlo je za živoga čovjeka koji se nađe u blizini, osim ako ga karsnici brane. Ako se dogodi da je u blizini krštena duša, pokaže se neki živi karsnik i pošalje je kući. [1]
Što je kazivačica vidjela na prostoru pred crkvom?
Bartulin donosi priču koju mu je ispripovijedala majka. Oko ponoći otvorila je vrata jer je trebala uzeti drva u kuću (kod kuće su bile ona i njezina majka), ali je ugledala da je Pricrekva, ravna čistina kraj crkve, puna svakojake stoke: ovaca, mačaka, pasa, konja i volova, uz štropot konjskih kopita; činilo se da će se zidovi srušiti. Prestrašena, nije se mogla maknuti, dok joj oko nije palo na kuću nasuprot njezinoj, na čijem je uglu stajao podbočen stari Bolonin (u bilješci stoji da je to Dinko Bon, tada još živ, star 80–90 godina), za kojega se držalo da je karsnik. Pitala ga je je li to on, a on joj je tri puta rekao da što je zlo drži vani u to doba noći i da odmah uđe u kuću; poslušala ga je. Kad se razdanilo, izašle su pogledati je li prostor razoren i zatekle sve na svom mjestu. Njezin je zaključak bio da to nisu bile životinje, nego karsnici i kudlaci koji su se tukli. [1]
Kudlaci: ljudi koji su već umrli
Prema Bartulinovu zapisu, kudlaci su ljudi koji su već umrli. Kudlak postaje čovjek rođen "va mehu" s debelim kutnim zubom. Kudlaci su zločesti, uvijek nastoje čovjeku naškoditi, i tuku se s karsnicima. Ako je kudlak za života imao kuma, a taj se kum nađe u neprilici s kudlacima, kudlak ga nastoji čuvati, kao i one iz svojega roda. Kudlacima, kaže se, smrdi živo kršteno meso i brzo ga namirišu, a to je u njihovim urama i noćima. [1]
Slijedi pripovijest o ribaru, uz koju Bartulin u bilješci dodaje da su mu to kazivali mnogi starci. Nekoć su ribari najradije spavali na žalu ispod Belog. Dvojica su se dogovorila da će, u božićne tempore, ići u ribu; jedan je otišao naprijed i legao u barku pod pramac pa zaspao, a drugi nije došao. U kasnu noć došli su kudlaci kojima je trebala barka da prijeđu more i tuku se s karsnicima, pa su uzeli upravo onu u kojoj je čovjek spavao i gurnuli je u more. Jedan od njih namirisao je živo kršteno meso i htio vidjeti tko je, ali drugi, kojemu je spavač bio kum, rekao je neka kršteno meso puste i vide kad se vrate. Kad su se vratili i htjeli pogledati barku, zapjevao je pijetao, pa su morali ostaviti meso. Sutradan je kum kudlak došao ribaru i rekao mu neka zahvali Bogu i njemu što je preživio noć te da više nikad ne spava u barci na žalu. [1]
Legenda
Karsnik je čovjek rođen s tankom mrežicom od mlijeka na tijelu, koju mu daju popiti u juhi ili kavi; dobar je i za života i poslije smrti. [1]
Mrtvi karsnici i kudlaci tuku se o božićnim temporama na ravnim mjestima, u liku životinja, na sve načine; živi koji ih ugleda treba odmah kući. [1]
Kudlak je čovjek rođen s debelim kutnjakom koji je već umro; zloban je i njuši živo kršteno meso, a svojega kuma nastoji zaštititi od ostalih kudlaka. [1]
Svećenik može rastjerati oluju koju vještice spremaju, uz dvije blagoslovljene svijeće kraj prozora i zaklinjanja. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Andrija Bartulin: Zapisivač vjerovanja iz Belog na Cresu. [1]
- Štrigun: Čovjek s moći zaustaviti metak i "zaštrigunati" drugoga; moć je ili po rođenju ili naučena. [1]
- Karsnik: Čovjek rođen s tankom mrežicom, zaštitnik od kudlaka. [1]
- Kudlak: Čovjek koji je umro i zlonamjeran je; rađa se s debelim kutnjakom. [1]
- Nevera: Oluja koju, prema zapisu, spremaju vještice. [1]
- Tempore: Večeri kad se, prema zapisu, karsnici i kudlaci tuku. [1]
Što znamo
- U trećem svesku Zbornika iz 1898. objavljen je zapis Andrije Bartulina o vjerovanjima u Belom na Cresu. [1]
- Zapis je pripovijedanje iz druge ruke: Bartulin prenosi što su mu govorili majka i mnogi starci. U priči o prostoru kraj crkve ujutro je sve bilo na svom mjestu, pa osim kazivačina doživljaja nema traga bitke. [1]
- Kao karsnik u priči spominje se živa osoba iz sela, Dinko Bon, tada star 80–90 godina. [1]
Otvorena pitanja
- Koliko su cresko karsnik i krčko krsnik isto biće? Na Cresu je kudlak mrtvac, a u zapisu s Krka kudlak se pojavljuje i kao živi čovjek, pa usporedbu treba tumačiti oprezno.