Krsnik i kudlak na Krku, u Kastavštini i Praputniku

Svaki rod, kažu Dubašljani, ima svojega kudlaka i svojega krsnika, a kad se noću sukobe u liku životinja, krsnik pobjeđuje.

Kameni prag kuće na otoku u suton: svjetiljka, tkana krpa i štap uz zid, maslina, kameni bunar, drvena ograda i more u daljini — Ilustracija izrađena za ovu stranicu uz pomoć alata umjetne inteligencije

Ukratko

Zapisi su iz 19. stoljeća, objavljeni u Zborniku 1896., i prenose što su kazivali mještani, a ne nešto što se provjerilo. [1]
Hrvatska enciklopedija opisuje krsnika kao osobu nadnaravnih moći koja se za života bori protiv zlih sila; rađa se u bijeloj košuljici, a vječni mu je protivnik štriga. [2]
Prema zapisu iz Praputnika, krsnik rođen u popovskom odijelu zna liječiti i blagosiljati. [1]

Tko je što zapisao i gdje?

U prvom svesku Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena (Zagreb, 1896.) odjeljak "Vjera u osobita bića" počinje cjelinom "Vukodlak i krsnik". Zapis "Krk i Kastav u Istri" priopćio je Ivan Milčetić (str. 224–226); kraće zapise o istim bićima dodali su J. Bujanović za Praputnik i I. Ujević za Vrhgorac (str. 226). [1] Milčetić se za Kastavštinu i Vrbnik poziva na bilješke profesora Vjekoslava Spinčića, a priču o Čoporićima iz Dubašnice označuje kao zabilježenu oko 1880. [1]

Dva suparnička bića: kudlak i krsnik

Milčetić piše da su, kao što su viške i more zlobne žene, kudlaci (vukodlaci) opaki muškarci. Puk vjeruje da svaki rod (pleme) ima po jednoga kudlaka i po jednoga krsnika. To su dva protivna bića: kudlak nastoji ljudima nauditi, a krsnik ih obraniti. Umiju se pretvoriti u svakojake životinje, najviše u praze, volove ili konje. Kudlak je obično crne, a krsnik bijele ili šarene boje. Kudlak noću napada čovjeka da ga plaši, bije, pa i ubije, ali tada priskoči krsnik i zametne se "ljuto kreševo"; na kraju pobjeđuje krsnik. [1]

Milčetić prenosi i pripovijest jednog seljaka. Vraćao se noću od ponikve, jezerca između Dubašnice i grada Krka, kad je na lokvi ugledao crnog praza koji mu je zastao na put. Iznenada je dotrčao šaren praz i oni su se potukli; šareni je naposljetku strovalio crnoga u lokvu i ondje ga zagušio. Sutradan mu je prijatelj rekao da ne bi bio živ da nije bilo njega, i dao mu da stavi nogu na njegovu desnu; seljak je tada čuo kako zvone zvona grada Splita. Prijatelj, krsnik, objasnio je da zvone uz sprovod onome noćašnjem crnom prazu, to jest kudlaku. [1]

Što se činilo s kudlakom poslije smrti?

Prema Milčetiću, kudlak najviše jada zadaje poslije smrti. Ako puk posumnja da je netko kudlak, kad umre mu prerežu žile ispod koljena prije pokopa, u uvjerenju da onda više neće noću hodati ni kinjiti ljude. Posljednji kudlaci u Dubašnici, piše on, bili su Čoporići iz sela Turčić. Poznavao je jednoga od njih: bio je šepav, što je mještanima bilo pouzdan znak da je kudlak. Za života se svojega zloduha riješio ispovijedanjem, pa od toga vremena, kaže Milčetić, u Dubašnici nema kudlaka jer su ih svećenici istjerali. Njegov djed, međutim, bio je kudlak i poslije smrti: noću je mučio ljude i činio štetu, pa su Dubašljani raskopali grob i u tijelo zabili trnje od gloga. To se prema zapisu zbilo u prvoj polovici 19. stoljeća. [1]

Kastavci, prema Spinčiću, vjeruju da vukodlakom postaje čovjek rođen u nekakvoj opni, pa on dakle nije kriv što je to postao. Vukodlak se pretvara u konja, u žabu, u čovjeka visoka stotinu hvati; najčešće se javlja kao mješina koja se valja putovima i straši ljude. U jednoj priči mladić kojega je takav mijeh noću progonio udari ga nogom, a mijeh se pretvori u velikoga konja. Mladić tada ispali pištolj, držeći ga "naopako", jer bi, da ga drži pravo, ubio sam sebe, i konj pada mrtav. Sutradan na istom mjestu leži mrtav starac, bivši vukodlak. [1]

Krsnik: tko je i što radi?

Prema Spinčiću, Kastavci poznaju krsnike koji su na svijetu da brane ljude od vještica: jedan vrijedi za deset vještica. Kad ih krsnik svlada, one godine neće biti tuče; u protivnom će tuča sve poharati. [1]

Za Vrbnik Spinčić bilježi da je krsnik (skrstnik, krstnik) došao na svijet pod kapicom od kože. Tu kapicu osuše i dadu djetetu da je pojede s kakvim jelom. Krsnik zameće boj s vješticama i s "naturašćinom"; zli duhovi ne mogu mu nauditi, dapače bježe pred njim jer uza se ima nož s urezanim Isusovim imenom. Ne smije nikome odati da je krsnik, jer bi inače umro. [1] Naturašćina su, kako se u Vrbniku zna, zlodusi u podobi životinja: pred njima treba bježati, a ako te preteknu, umrijet ćeš za nekoliko dana. Ona katkad noću svira i pleše. [1]

Za Praputnik J. Bujanović piše da dijete rođeno pod kapicom, u popovskom odijelu ili samo u košuljici postaje kresnikom kad navrši 21 godinu. Kresnik se, kao i vukodlak, pretvara u razne životinje, većinom bijele, i zaštitnik je ljudi. Onaj koji je rođen u popovskom odijelu razumije svašta, osobito zna liječiti i blagosiljati. Bujanović dodaje da biti kresnikom nije sramota. Kad vukodlak umre, prema istom zapisu postaje "medovina", koja dolazi u kuće, pojede i popije sve što nađe i straši ljude; ako joj se u glavu zabiju tri čavla, više se ne javlja. [1]

Iz Vrhgorca u Dalmaciji I. Ujević javlja da se vukodlaci mogu probosti samo štapom od crnoga trna i da su, kako se vjeruje, mješine napunjene krvlju, bez kostiju. [1]

Što o krsniku kaže suvremeni leksikon?

Hrvatska enciklopedija opisuje krsnika kao osobu nadnaravnih moći koja se za života bori protiv zlih sila i štiti ljude; vjerovanje je zabilježeno u Istri, na kvarnerskim otocima i u dijelovima Slovenije. Rađa se u bijeloj košuljici, a može liječiti, letjeti, utjecati na vrijeme i pretvarati se u životinje, pa i u psa, mačku ili svinju. Vječni mu je protivnik štriga. [2]

Legenda

Svaki rod ima po jednoga kudlaka i po jednoga krsnika; kudlak je crn i nastoji naškoditi, krsnik je bijel ili šaren i brani, a kad se sukobe u liku životinja, krsnik pobjeđuje. [1]

Krsnik zameće boj s vješticama i zlodusima; jedan krsnik vrijedi za deset vještica, a kad ih svlada, one godine nema tuče. [1]

Dijete rođeno pod kapicom ili u košuljici postaje krsnik: u Vrbniku mu osušenu kapicu daju pojesti, a na Praputniku navršetkom 21. godine stječe moć; tajnu ne smije odati jer bi umro. [1]

Čovjek rođen u opni postaje vukodlak i po smrti se vraća kao mješina ili životinja; protiv njega valja presjeći žile ispod koljena, zabiti trnje od gloga ili tri čavla. [1]

Ključne osobe i pojmovi

Ivan Milčetić: Zapisivač s Krka, urednik prvog sveska Zbornika (1896.). [1]
Vjekoslav Spinčić: Zapisivač kojem Milčetić pripisuje bilješke o Kastavštini i Vrbniku. [1]
J. Bujanović: Zapisivač iz Praputnika. [1]
Kudlak (vukodlak): Zlonamjeran čovjek u liku životinje; najviše šteti poslije smrti. [1]
Krsnik (kresnik, skrstnik): Rođen pod kapicom ili u košuljici; zaštitnik od kudlaka i vještica. [1][2]
Naturašćina: Vrbničko ime za zlodusa u liku životinje. [1]
Medovina: Praputničko ime za mrtvog vukodlaka koji dolazi u kuće. [1]

Što znamo

Zapisi iz Vrbnika i Praputnika slažu se da se krsnik rađa pod kapicom (u Praputniku i u košuljici ili popovskom odijelu), a prema kastavskom zapisu vukodlakom postaje čovjek rođen u opni. [1]
Hrvatska enciklopedija opisuje krsnika kao pučko vjerovanje zabilježeno u Istri, na kvarnerskim otocima i u dijelovima Slovenije, u vječnom sukobu sa štrigom. [2]
Milčetić piše da malo starijih ljudi nije vidjelo kudlaka, ali zapisi ne govore što su ti ljudi doista vidjeli, nego samo što su pripovijedali. [1]