Mora i polegač u hrvatskim zapisima iz 1896.

Odakle su zapisi?

Odjeljak "Mora i polegač" nalazi se u prvom svesku Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena (Zagreb, 1896.), na stranicama 235–237: zapis s Krka, iz Kastva i od hrvatskih kajkavaca priopćio je Ivan Milčetić, onaj iz Vrhgorca I. Ujević, a onaj iz Koprivnice R. Horvat. [1] Milčetić piše da je priču o mori kao dijete čuo od nekog mornara; u bilješci navodi župnika M. Mužinu, koji mu je davno saopćio ovu priču i poneku sitnicu o dubašljanskim vjerovanjima. [1]

Što je mora?

Prema Milčetiću, mora je neka vrsta "viške" (vještice). Prima razne oblike živih i neživih predmeta. Djeci siše krv ili mlijeko, a zna im i izgristi pete. [1] U Praputniku su vještice, prema drugom zapisu istog sveska, dolazile noću u liku mačaka i sisale ljude. [1] Vrbničani pripovijedaju da se mora izda ako čovjek kojega siše začepi tikvu: ona će sutradan doći nešto moliti, a bit će sva izgrebena po licu ako je čovjek, dok je mora bila na njemu, zastrugao češljem po zidu. [1]

Iz Koprivnice R. Horvat bilježi da je mora "nekakva coprnica" koja noću dolazi da ljude gnjete i isiše. Kad čovjeka pritisne, vrlo mu je mučno i jauče; ako ga netko tada zovne imenom, mora će pobjeći. Tko želi da ga mora ne uznemiruje, neka pod glavu stavi nož. [1]

U Vrhgorcu, prema I. Ujeviću, mora ne može biti udana žena, a nje se ljudi silno plaše jer čovjeku ispija krv i slabi ga. Pripisuje joj se da može otvoriti svaka vrata, da se katkad odijeva u najsvečanije ruho i da je ne može uhvatiti izbliza; a ako se uhvati, treba je držati jednako čvrsto, niti popuštati niti jače stiskati, jer bi se izmakla kao jegulja. [1] U istom svesku Ujević za Vrhgorac piše: "Koja je djevojkom mora, ona je ženom vještica." [1]

Kako se mora hvata, prepoznaje i tjera?

Milčetić prenosi pripovijest nekog mornara o noćnim posjetima more njegovu drugu. Mornar je jedne noći tiho prišao postelji, položio ruku na prsa spavaču i uhvatio tresku i čvrsto je stisnuo u šaci te je htio presjeći sjekirom, ali mu je izmakla. Idući put opet je uhvatio tresku, ali s njom nije otišao na "cok" (panj za cijepanje drva), nego je razgrnuo žeravicu i bacio je u nju; mora je razbacala oganj i pepeo i pobjegla dimnjakom. Treći put uhvatio je mačku, zatvorio je u škrinju i začepio sve rupice. Sutradan ga je netko iz škrinje zazvao po imenu i molio da otvori, jer da će inače poginuti; kad je otvorio, pred njim je stajala djevojka s nakitom za uši. [1]

Prema Milčetiću, na Krku se vjeruje da mora ulazi u sobu i kad su vrata zatvorena, kroz rupu ključanice. Mora, koja je crna mačka, okanit će se posla ako se uljem sa zvona napravi na vratima spavaće sobe "salamunski uzao" ili ako se iza vrata postavi metla naopako; Vrbničani kažu da je dobra i igla. Moru se može uhvatiti ako se o vrata objese teški utezi, pa se vrata zaklope čim mora uđe; kad ne može na polje, podigne se lonac pod kojim gori svijeća, moru uhvate i odnesu u kuhinju gdje gori oganj. Mora, vidjevši što će s njom biti, moli da joj se smiluju i obećava da više neće dolaziti. Kad obeća da će se sutra vratiti moliti soli, puste je van. Sutradan se mora doista vrati kao žena da prosi soli, i tako svatko dozna tko je i odakle je. [1]

Jedna je žena, prema istom zapisu, uhvatila moru na svom djetetu i, ne premjestivši ruku (ako se ruke premjeste, uteći će), bacila je u peć da se speče; ali je mačka, to jest mora, pobjegla kroz prozor. [1]

Ako se žensko rodi u opni, postaje mora. Jedan je čovjek posumnjao da mu je žena mora; znajući da duh takve more noću izlazi iz tijela u obliku mačke, a to se može spriječiti ako se spavačici na usta metne drveni križić, i on ga je stavio. Ženin je duh već bio izašao, pa se vratio kao muha i oblijetao oko usta; kad je čovjek maknuo križić, duh je ušao u ženu. Tada je muž bio uvjeren da mu je žena mora i "pošteno je izlupao". [1] Kastavci ipak, prema Milčetiću, misle da mora gnjete i sišu stanovite ljude samo iz ljubavi. [1] Mnogi, kaže zapis, pričaju da su uzdahnuli kad im se mora skinula s prsiju, a ona im se "lijepo narugala". [1]

U Vrhgorcu, prema Ujeviću, kad se mora digne s čovjeka, ona će, ako joj se obeća "dati sjutra soli", sutradan doći u kuću po sol. Ako se sumnja u neku ženu, zaveže se komoštra, lanac nad ognjištem za vješanje kotlova: ako je ona mora, neće moći otići; ako nije, otići će, a komoštra se ne odrješuje. [1]

Kako prepoznati viške i more u crkvi?

Prema Milčetiću, na Krku se priča da bi se viške i more na Božić noću mogle prepoznati ovako: tko bi, dok je crkva puna ljudi, opasao crkvu pređom, a da to nitko ne opazi, dakle uz samo tlo, i zakopao pod crkvenim pragom žličicu od bršljana koju bi sam napravio, one viške i more koje se nađu u crkvi ne bi mogle izaći. Taj je pokus, kažu, vrlo pogibeljan ako bi tko prekinuo pređu: tada bi viške i more napustile crkvu, a jao onome tko ih je htio osramotiti. Spasio bi se jedino odlaskom brodom, jer viške i more mogu prijeći preko mora samo u ljusci od jajeta. Prema istom zapisu, i svećenik ih može prepoznati kad se na misi okrene puku i kaže "molite, braćo": ako tada pogleda na puk, vidjet će da su viške i more okrenule stražnjicu prema oltaru. [1]

Polegač

Za moru znaju, piše Milčetić, i kajkavci, koji o njoj kažu da djeci siše krv; u gornjoj Voči, na međi hrvatsko-štajerskoj, kaže se i "mudra". U gornjoj Voči znaju i za "polegača", koji se noću baci na čovjeka kao puna vreća. Polegač neće čovjeku naškoditi ako se na prsa stavi "kosturu" (nožić). Neki mu je starac, prema Milčetiću, ozbiljno pripovijedao kako ga je polegač više puta jahao. [1]