Viške, štrige i coprnice u hrvatskim zapisima iz 1896.
Vještica udari šibom po ognjištu, iz njega izađe lonac pun masti, a crn ovan odnese je u Pulju pod orah.
Ukratko
- Prvi svezak *Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena* (1896.) donosi zapise o vješticama iz Kotara, Vrhgorca, Krka, Kastavštine, Praputnika, Koprivnice i Vrbove; zapisivači ih zovu vještice, viške, štrige i coprnice. [1]
- Vješticom se postaje rođenjem pod zlom zvijezdom, u posljednjoj četvrtini mjeseca ili zbog propusta svećenika pri krštenju; moć se u Praputniku stječe tek s 21 godinom. [1]
- Zapisi bilježe i načine prepoznavanja: podnožnjak za polnoćku u Vrbovi, tikva s ekserom u dimu i stisnuta šaka u džepu. [1]
Gdje i tko je zapisao?
Odjeljak "Vještice" (str. 231–235) sastavljen je od pet priloga: Kotari u Dalmaciji (M. Zorić), Vrhgorac (I. Ujević), otok Krk i kajkavci (I. Milčetić), Praputnik (J. Bujanović) i Vrbova u Slavoniji (M. Kurjaković); za Koprivnicu i okolicu ima i kratka napomena R. Horvata. [1] Što su isti zapisivači javili o urocima, opisano je u članku o urocima iz 1896.
Tko postaje vještica?
Prema Zoriću, vještice su "zločeste ženetine koje se rode pod zlom zvijezdom"; vješticom ili vještakom može postati i dijete ako svećenik pri krštenju ispusti koju riječ ili dio obreda. Njihova je zadaća da čine zlo ljudima: kad se digne oluja, vještice iz oblaka sipaju krupu, a kad se ženi djeca "uznedadu", govori se da ih vještice "izidu". Vještice primaju svakojaka obličja. [1]
Za Praputnik J. Bujanović bilježi da tko se rodi u posljednjoj četvrtini mjeseca postaje vukodlak, a žensko dijete vještica; svoje posebne moći oni ne dobivaju prije 21. godine. Vukodlaci se promeću u svašta, najčešće u vola, a vještice u mačke. Bijela je životinja bezopasna, crna opasna. Nema veće uvrede, piše Bujanović, nego kad žena ženi kaže "štrigo" ili "vešćo". Najviše zla vještica i vukodlak mogu počiniti kad su kvatre. [1]
U Vrhgorcu je, prema I. Ujeviću, "koja je djevojkom mora, ona je ženom vještica"; drže i da ima muških vještaca, pa se kaže "zna kao vještac". Protiv vještica, piše on, nema obrane osim križa i molitve. [1]
Kako vještice lete i kamo?
Vrhgorski zapis opisuje: obnoć uzme vještica šibu i udari po kominu (ognjištu); izađe lonac pun masti, ona se namaže, dođe crn ovan, ona uzjaši i izgovori: "Ni o drvo, ni o kame, već u Pulju pod orah!" Ako se prevari, udara o drvo i o kamen. Tamo ih se skupi na tisuće i vijećaju čije će srce izjesti i gdje će zametnuti krupu. Pred krupom lete gole amo-tamo, a krupa ide za njima, zato u vrijeme krupe ljudi pucaju iz pušaka, u nakani da ih ubiju, jer misle da, ako njih nema, ne bi bilo ni krupe. [1] Prema istom zapisu, vještice ne mogu naškoditi čovjeku koji je prevalio "Isukrstove godine", ali mlađem svakomu. [1]
Milčetić za Krk piše da vještice prije odlaska mažu nekom mašću koju čuvaju u loncu ispod ognjišta. Vještica dolazi na svijet pod osobitim znakovima i u osobitim danima. [1]
U kotarskom zapisu M. Zorić prenosi priču stare i bogate žene: iza njezine udaje čula je noću čudno čevrljanje u sobi gdje je spavao njezin djever, a ujutro njega nije bilo. Predvečer je lađom, s popom na krmi, stigao djever, odjeven kao svećenik i sav uzbunjen. Ispripovijedao je da je u sobi vidio pet mladih žena koje su se dogovarale kada i kamo će na put, na otok Mulat, gdje ih čeka društvo; namazale su se nekom mašću i nestale. Pomislio je da se i on namaže, pa je to učinio i ujutro se našao gol usred sela Mulata. Seljaci su ga prijavili župniku, koji je prepoznao mladića kao kućnog prijatelja, obukao ga u svoje odijelo, počastio ga i otpremio lađom kući. [1]
Tuča i nevera: zvonjenje i pucanje
Milčetić piše da su viške (vještice) ili štrige (od talijanske riječi strega) zlobne žene koje se mogu pretvoriti u živa i neživa bića i da su "pune neveri", to jest oluje koja obično donosi tuču. Zato se zvoni "na neveru", jer kad vještice začuju zvono, gube moć. Dubašljani pripovijedaju kako su se viške u davnini, spremajući neveru, ovako dozivale: "Ala vč, hitimo, dokle ne počmu lajat psi svetoga Polinara", to jest dok ne zazvone zvona sv. Apolinara, župne crkve u Dubašnici. [1]
Za Kastavštinu, prema bilješkama Spinčića, vještice su žene u bijelom koje prave tuču, sakate ljude i kradu; tko ih je vidio i prepoznao, ne smije ih odati da ga ne "prekinu". U Rakovcu ih vide na brežuljku Pelinku, gdje lete amo-tamo kao svjećice dok ne odlete u dolinu; mnogi su, kažu, našli u zrnu tuče po koju "šćetinu" ili nokat primiješan od vještica. [1]
O coprnicama mnogo pričaju i hrvatski kajkavci, piše Milčetić: da coprnica čuje sve što ljudi razgovaraju u tri župe i da gradi tuču. Zato za oluje zvone po svim kapelicama na brežuljcima, a na svakom brijegu netko puca u oblake blagoslovljenim prahom; ljudi čvrsto vjeruju da jedno zrno blagoslovljena praha rastvori u vodu sto vjedara tuče. Zvonari i pucači obilaze u berbi pivnice moleći litru mošta u ime svoje službe i nitko ih ne odbija: prije nekoliko godina, kad je bilo dosta vina, takav je čovjek mogao skupiti i deset vjedara vina. Milčetić dodaje da to pucanje sluša svake godine u vinogradu na Turskom Vrhu, na međi hrvatsko-štajerskoj, da svake godine daje za nabavu praha (blagoslivljaju ga susjedni slovenski svećenici) jer bi mu inače tuča potukla vinograde, i da ga seljaci drže za bezvjerca jer želi poljuljati vjeru u pucanje i zvonjenje. [1]
U Praputniku, prema Bujanoviću, vještica može u sobi napraviti "grašicu" (tuču) u čaši vode; ako tada netko otvori prozor, potući će devet susjednih sela. U grašici su tri vlasa. Kad grmi ili kad grašica pada, pred vrata se meću stolovi i stolci s nogama okrenutim u vis. [1]
Mačke, ozljede daskom i žene s travama
Prema Bujanoviću, vještice dolaze noću kao mačke na čovjeka i sišu ga, a drugi mu dan prsa nabreknu. Ako vještica često dolazi, čovjek je se riješi ako se popne na zvonik i namaže prsa uljem sa zvona posvećenog njegovu imenjaku. Kad bi netko ubio takvu crnu životinju (vukodlaka ili vješticu), mrtvac se ne bi našao na onom mjestu, nego kod kuće. [1]
Praputničani pripovijedaju i o zloglasnoj vještici kojoj je neki čovjek došao tražiti da mu plati dug i zaprijetio joj sudom: dok je sjedio u sobi, ona je skinula dasku s krova, udarila njom po nozi, nešto izmolila i bacila je na prag. Čovjek je pri odlasku nehotice stao na dasku, a za četvrt sata noga mu je počela oticati i dva su ga čovjeka morala nositi kući. Izliječila ga je druga vještica svojim molitvama, a on je morao preskakati motike, sjekire, grablje, lopate i daske u koje je vještica hukala, nad njima molila i križala. [1]
Prema Horvatu, oko Koprivnice seljaci vjeruju da coprnice, stare i zločeste žene, beru trave i prave od njih lijekove i masti. Narod ih se boji jer mogu učiniti velika zla. [1]
Kako vještice prepoznati?
Prema zapisu iz Vrbove u Slavoniji, tko želi upoznati vještice ili coprnice, običava napraviti podnožnjak na kojem će u crkvi stajati na polnoćki, u času podizanja. Počinje ga praviti na Lucijino (13. prosinca) i svaki dan radi na njemu do Božića, makar samo malo zatesao; na badnjak mora biti gotov. Tako će na polnoćki ugledati sve vještice, kojima je lice i tijelo nagrđeno; ako je malodušan, pobjeći će vičući i gurajući se iz crkve. [1]
Vještica, prema istom zapisu, može uzeti tuđoj kravi mlijeko, a tko želi, lako dozna tko je: uzme zrelu cijelu tikvu, zabije u nju ekser i objesi je u dim da se suši. Tada će se u onoj ženi zaustaviti voda i bit će prisiljena moliti za oproštenje i vratiti kravi mlijeko. [1]
Za Kastavštinu Spinčić navodi: tko na putu sretne vješticu, bit će cijeli dan nesretan; ako u džepu drži stisnutu šaku, vještica mu neće škoditi. Prema vrbničkom zapisu vještica ostaje kod kuće, a luta samo njezin duh. [1]
Legenda
Vještica se rodi pod zlom zvijezdom ili ako svećenik pri krštenju izostavi dio obreda; noću se maže mašću iz lonca ispod ognjišta i na crnom ovnu leti na skup u Pulju pod orah. [1]
Vještice pravu tuču i neveru, pa se zvoni i puca blagoslovljenim prahom da im se oduzme moć; u zrnu tuče nađe se njihov nokat ili čekinja. [1]
Dolaze noću kao mačke i sišu ljude, kradu mlijeko kravama, a daskom s krova mogu nanijeti ozljedu koju liječi druga vještica molitvama. [1]
Prepoznaju se na polnoćki onome tko je od Lucijina do badnjaka radio podnožnjak, a krađa mlijeka otkriva se tikvom s ekserom u dimu. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- M. Zorić: Zapisivač iz Kotara u Dalmaciji. [1]
- I. Ujević: Zapisivač iz Vrhgorca. [1]
- Ivan Milčetić: Zapisivač s Krka i od kajkavaca. [1]
- J. Bujanović: Zapisivač iz Praputnika. [1]
- M. Kurjaković: Zapisivač iz Vrbove u Slavoniji. [1]
- Viška, štriga, coprnica: Nazivi za vješticu na Krku, uz talijansko posuđenicu štriga i kajkavsko coprnica. [1]
- Nevera: Oluja koja nosi tuču, kako je zovu na Krku. [1]
- Grašica: Praputnički naziv za tuču koju vještica "napravi" u čaši vode. [1]
- Komin: Ognjište, iz talijanskog *camino*. [1]
Što znamo
- Zapisi iz 1896. pokazuju da se vještica u sedam hrvatskih krajeva opisuje slično: noćna letačica koja nosi oluju i tuču, uzima mlijeko i mijenja oblik. [1]
- Isti zapisi bilježe i obranu: zvona, blagoslovljeni prah, križ i molitvu, ulje sa zvona, stisnutu šaku. [1]
- Zapisi bilježe što su kazivači pripovijedali; nisu sudski spisi i ne govore o progonima. [1]
Otvorena pitanja
- Što je Pulja u vrhgorskom zapisu: stvarno mjesto ili uobličena slika? [1]