Ruta (Ruta graveolens) u povijesnim izvorima
Engleski su je herbalisti zvali travom milosti, a Rimljani su cijenili njezin neugodan miris u jelima i vinima.
Ukratko
- **Oprez:** ruta se u većim količinama smatra otrovnom; ovaj članak opisuje povijesne tvrdnje, ne preporučuje liječenje. Plinije sam kaže da sok rute u velikim dozama ima sve štetne učinke otrova. [1]
- Plinije (u prijevodu Bostocka i Rileya) spominje 84 lijeka, a urednici u bilješci odbacuju tvrdnju da neutralizira kukutu, bunike i otrovne gljive: nema nikakve istine. [1]
- Culpeper (izdanje 1850.) pripisuje joj Sunce i Lava (astrološka oznaka) i opisuje Mitridatov protuotrov s rutom; prema Feeu, miris joj se držao zaštitom od zaraze. [1][2]
Što piše Plinije?
U XX. knjizi Plinije piše: "Jedna od najdjelotvornijih ljekovitih biljaka je ruta; kultivirana ima šire listove i više grana od druge; divlja je žešća." [1] Napominje da sok "u velikim dozama" ima "sve štetne učinke otrova", osobito makedonska ruta, a kao "čudnovato" bilježi da sok kukute, utrljan u ruke i lice onih koji beru rutu, ublažava njezine učinke. [1] Navodi da je ruta sastojak mnogih protuotrova, osobito onog iz Galacije, i da je (prema njemu) dobra pri trovanju, ugrizima zmija, škorpiona i drugih životinja; lasice, kaže, "kad ih se sprema napasti, prije toga jedu rutu", a zmije bježu od smrada goruće rute. [1] Rabi se, kaže, i za vid: graveri i slikari je jedu s kruhom, a divlje koze također. [1]
Bostock i Riley u bilješkama dodaju: "Nema nikakve istine u tvrdnjama da ruta neutralizira djelovanje kukute, bunike ili otrovnih gljiva." [1] Prema Feeu, Rimljani su, "čudno rečeno", cijenili tu "neugodnu biljku" kao začin jelima i vinima, a napuljske dame i danas vole njezin miris; Talijani je rabe u salatama; njezin miris drži se spriječavajućim za zarazu, pa se u selima još rabi na sprovodima i stavlja se pred zatvorenike kojima se sudi, "kako se kaže, radi sprječavanja zatvorske groznice". [1]
Što piše Culpeper?
Culpeper (izdanje iz 1850.) piše o "Garden-Rue" da je tako poznata pod tim imenom i pod imenom "Herb of Grace" da ne treba opis; navodi da je "trava Sunca i pod Lavom". [2] Iz toga slijedi dug popis tvrdnji o liječenju (od ugriza do bolesti očiju) i opis "protuotrova kojim se Mitridat svako jutro štitio od otrova", čije sastojke ovdje ne navodim; u istom odlomku Culpeper brani Mitridata od "nedostojnih ljudi" koji ga ocrnjuju. [2] Te tvrdnje ovdje ne prenosim kao činjenice i ne preporučujem njihovu uporabu.
Veza s amuletima
Elworthy 1895. spominje rutu kao osnovu napuljskog amuleta "cima di ruta"; o tome vidi članak o cimaruti. [3] Uz to citira Plinija da su stari rutu smatrali protuotrovom i da se, kako se pričalo, lasice njome štite pri napadu na zmije. [3]
Legenda
Lasica jede rutu prije nego napadne zmiju, a zmije bježe od smrada goruće rute. [1]
Ruta spada pod Sunce i Lava, pa se treba brati u skladu s tim. [2]
Ruta se stavljala pred zatvorenike radi sprječavanja zatvorske groznice. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Plinije Stariji: Autor *Naturalis historia*. [1]
- Culpeper: Engleski herbalist; "herb of grace". [2]
- Fee: Francuski botaničar kojega citiraju urednici Plinija. [1]
- Mitridat: Kralj Ponta; prema priči, uzimao je protuotrov protiv trovanja. [2]
- *Cima di ruta*: Napuljski amulet "grančica rute". [3]
Što znamo
- Ruta se u izvorima javlja kao začin, protuotrov i zaštita od zaraze, ali je istodobno označena kao otrovna u većim dozama. [1]
- Urednici Plinija izričito odbacuju tvrdnju da djeluje protiv drugih otrova. [1]
- Članak ne promiče liječenje rutom. [1][2]
Za daljnje istraživanje
- Martelli, N. Hortus Romanus. Rim, 1772. (izvor slike)