otrovne biljke
Stranice s oznakom otrovne biljke: Bijeli i crni bljušt u povijesnim herbalima, Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima, Kukuta i jedić u povijesnim…
- Bijeli i crni bljušt u povijesnim herbalima: Francuzi su bijeli bljušt, penjačicu crvenih bobica, prozvali đavoljom repom, a stari su ga herbali opisivali kao snažan lijek.
- Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima: Putujući su zubari spaljivali njezino sjeme i bolesnicima pokazivali crve koji su tobože izašli iz zuba, a Plinije ju je zvao apollinaris.
- Kukuta i jedić u povijesnim izvorima: Atenjani su kukutom pogubljivali osuđenike, a jedić je, prema Pliniju, nastao iz pjene Cerberusa kojeg je Heraklo izvukao iz podzemlja.
- Mandragora: Korijen nalik čovječuliku koji vrišti kad ga se čupa, raste ispod vješala i smije ga izvaditi samo pas.
- Ruta (Ruta graveolens) u povijesnim izvorima: Engleski su je herbalisti zvali travom milosti, a Rimljani su cijenili njezin neugodan miris u jelima i vinima.
- Tatula (Datura) u Gerardovu herbalu: Sjemenke trnovite jabuke lord Edward Zouch donio je iz Carigrada, a Gerard je od njih raširio biljku po Engleskoj.
- Velebilje (belladonna) u Gerardovu herbalu: Trojica dječaka iz Wisbecha pojela su sjajne crne bobe velebilja, a Gerard je poručio da se te opake biljke bace iz vrtova.
- Vještičje masti u Scotovu izvješću (1584.): Starica se namazala mašću, pala u dubok san, nije osjećala batine, a probudivši se pričala je da je preletjela mora i planine.