Guaman Poma o vračevima i huacama u Andama

Andski kroničar Guaman Poma oko 1615. popisao je trovače, čarolije i "liječnike koji sišu bolest" te sve to osudio kao đavolsko djelo.

Crtež perom iz rukopisa: pri vrhu naslov, sunce, mjesec i zvijezda; u sredini veliki plamen s likom koji se izdiže iz vatre, lijevo muškarac sa štapom, a desno lik s ukrasnom kapom i dugim štapom, uz natpis "el gran hichesero que abía"
Felipe Guaman Poma de Ayala, El primer nueva corónica y buen gobierno, 1615., rukopis GKS 2232 4°, str. 279, Kraljevska knjižnica u Kopenhagenu, javno vlasništvo

Ukratko

  • Poglavlje u rukopisu *El primer nueva corónica y buen gobierno* (1615.) govori o "običnim vračevima" (*hichezeros*): trovačima, vračarima ljubavi i kletvi te takozvanim liječnicima koji "sišu" bolest. [1]
  • Urednici bilježe da je poglavlje nastalo na početku kampanje iskorjenjivanja idolopoklonstva, a autor tvrdi da je znanje stekao služeći visitadora Cristóbala de Albornoza; tekst je stoga i svjedočanstvo i optužnica. [1]
  • Autor Inkine "pontifike" uspoređuje s kardinalima, biskupima i kanonicima te piše da su ih plaćali Inke. [1]

Tko je pisao

Felipe Guaman Poma de Ayala napisao je oko 1615. El primer nueva corónica y buen gobierno, rukopis s tekstom i crtežima koji se danas čuva u Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu (GKS 2232 4°); knjižnica ga objavljuje kao digitalni faksimil s transkripcijom. [1] U poglavlju "O idolima" (str. 263-288) nalazi se odjeljak o vračevima ovoga kraljevstva (str. 276-282). [1] Urednici bilježe da je Guaman Poma to poglavlje napisao na početku kampanje iskorjenjivanja idolopoklonstva, koja se u Andama pojačala dolaskom nadbiskupa Lobo Guerrera iz Granade, gdje je nadzirao pripreme za protjerivanje moriska. [1] Sam autor završava jedan odlomak riječima da to piše "da se kazne i ispitaju" idolopoklonici protiv "naše svete katoličke vjere". [1]

Vračevi "obični" i njihove vrste

Guaman Poma najprije navodi trovače: loše vračeve (hampicoc, u glosi urednika curandero, "iscjelitelj") koji se služe otrovima da bi ubili: neki umru brzo, drugi kasnije, a čovjek se, piše, "osuši i postane kao štap". Za Inka, piše, taj je otrov smio imati samo on, a osobe koje bi ga imale dao je ubiti zajedno s njihovim potomstvom, osim dojenčadi. [1]

Zatim spominje čarolije za ljubavne veze (tinquichi, "spojiti") i rastavljanje, kletve uz obrede u kojima se rabi samljeveni kukuruz i kosa onoga kome se želi zlo, te sredstva kojima se kradljivac ili ubojica nastoji spasiti od pravde. [1] Opisi su kratki, uz komentar da vračevi "govore s onima iz pakla". [1]

Slijede opisi drugih postupaka: vračevi koji drže krastače i zmije, oni koji zakopavaju predmete u polju ili kući protivnika i oni koje autor naziva waqanki camayo. [1] Waqanki su, prema onome što autor bilježi, ljubavne čarolije za koje se govorilo da su ptice, trnje, voda, kamenje ili lišće; nose ih, piše, sluškinje i neke Španjolke da bi muškarce doveli do toga da potroše imovinu. [1] Spominje i ljude koji ulaze spavati u špilje i obraćaju im se ("Majko špiljo, ne pojedi me, daj da dobro prespavam i čuvaj me ove noći") te "svećenike-vračeve" koji određuju što treba činiti kad se rode blizanci ili dijete s razdijeljenim nosom ili s nogama naprijed: takvo dijete, kaže, nazivaju djetetom svetog Jakova (Santiaga), munje i zlata; tada se posti od soli i drugih jela, a muškarci i žene ne spavaju zajedno. [1] Slično, kad netko umre, posti se od soli, pepeo se stavlja na kućna vrata, a cijelu noć bdije se, pije i slavi; to traje pet dana uz ples. [1] Za taj običaj autor kaže da ga je vidio "svojim očima". [1]

Navodi i imenovane slučajeve: don Diego Suyca iz mjesta Santiago de Chipau držao je zmije i krastače; njegova je sestra bila vračara; korehidor Martín de Mendoza dao mu je spaliti zmije, a Indijanci su protjerani. [1]

Veliki "pontifici" i huace

Guaman Poma nabraja najveće huace (svetišta) kojima je Inka prinosio žrtve, među njima Pacha Camac, Paria Caca i Huana Cauri. [1] Pod Inkama, piše, postojali su "pontifici" (laycacona, umocona, wisacona, camascacona) s plaćom, koje uspoređuje s kardinalima, biskupima i kanonicima, a opisuje ih kako pitaju "demone" o budućnosti ili o ljubavnim vezama. [1] Uz crtež na str. 279 stoji natpis "el gran hichesero que abía" ("veliki vrač koji je bio"). [1]

Sve te običaje autor tumači kao razgovor s "đavolima iz pakla"; tvrdi čak da su svi koji žvaču kokin list "vračevi koji govore s demonima" i da se takvima ne može dati sakrament. [1] Ta tvrdnja pokazuje koliko je širok njegov kriterij. Posebno oštro piše o onima koji "sišu": tvrde da vade iz tijela bolesnika srebro, kamen, štapiće, crve, krastaču, slamu ili kukuruz, a on ih smatra lažnim vračevima koji "varaju Indijance i đavla samo da bi im uzeli imovinu". [1] Navodi i bolesti koje su, prema tim vračevima, nastajale od plesa, kiše sa suncem, izvora, udarca zemlje, udarca waqe ili prokletog kukuruza i krumpira. [1]

Izvor znanja

Guaman Poma izričito tvrdi da sve što piše o "pontificima" zna jer je služio Cristóbalu de Albornozu, općem visitadoru crkve, "koji je uništio sve huace, idole i vračanja kraljevstva". [1] Albornoza spominje i na drugim mjestima rukopisa (str. 285, 689-690). [1] Time je autor, i kad bilježi domorodačka vjerovanja, pisao s mjesta onoga tko je sudjelovao u kampanji protiv njih.

Legenda

Prema zapisu, vračevi su razgovorom s "demonima" iz vatre ili lonca znali "što će se dogoditi". [1]

Prema autoru, u carstvu su postojali vračevi snova, vatre i oni koji sišu: vračevi snova, kaže, u snu razgovaraju s demonima, a ujutro ih štuju i prinose im žrtvu. [1]

Prema istom zapisu, u Inkino doba među Indijancima su hodali "duhovi i zli duhovi", na određenim mjestima, jer se govorilo da ondje lutaju duše mrtvih koje trpe glad, žeđ, hladnoću i vatru. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • Felipe Guaman Poma de Ayala: Andski autor i crtač *Nueva corónica*. [1]
  • Cristóbal de Albornoz: Visitador crkve i izvor autorova znanja o iskorjenjivanju huaca. [1]
  • *Huaca* (*waqa*): Sveto mjesto ili predmet; kod autora i "idol". [1]
  • *Hampicoc* (*hampikuq*): Prema glosi urednika *curandero* ("iscjelitelj"); u tekstu: vrač koji truje. [1]
  • *Tinquichi*: Prema glosi: "spojiti"; čarolija kojom se, prema opisu, vežu muškarac i žena. [1]

Što znamo

  • Tekst je pisan s pozicije kršćanina koji pomaže iskorjenjivanju; zato su sve prakse prikazane kao "đavolske" ili kao prijevare, a ono što su sami vračevi, ljekari ili obitelji mislili o njima iz ovog izvora ne može se doznati. [1]
  • Urednici u bilješkama upozoravaju da se slične ljekovite radnje (izvlačenje crva i drugih predmeta iz tijela) u Andama prakticiraju do danas, pa se ne radi samo o nestaloj prošlosti. [1]
  • Ovdje je pročitano samo poglavlje o vračevima (str. 276-282) u transkripciji Kraljevske knjižnice; ostale dijelove rukopisa nismo koristili. [1]

Povezane stranice

Izvori