Landa i Maye: svećenici, kalendar i spaljene knjige

Što piše Landa

Izvor je španjolski tekst Relación de las cosas de Yucatán u izdanju opata Brasseura de Bourbourga (Pariz, Auguste Durand, 1864.), tiskan sa francuskim prijevodom, uz mnoge opaske izdavača. [1] Izdavač u predgovoru piše da je Diego de Landa bio jedan od prvih franjevaca u Jukatanu, da je 1573. postao drugim biskupom Méride i da je umro 1579. [1] Tekst je pisan s crkvenog stajališta: u odlomcima o kojima je ovdje riječ Landa ono što opisuje ocjenjuje kao "praznovjerje i đavolske laži". [1] Ovaj članak donosi samo ono što taj tekst kaže o svećenicima, računanju vremena i knjigama.

### Svećenstvo i znanja

Prema Landi, na čelu svećenstva u Jukatanu bio je veliki svećenik zvan Ahkin Mai (ili Ahau Can Mai, "svećenik Mai"). Veoma su ga štovali gospodari; nije imao dodijeljene Indijance na rad, ali su mu gospodari davali darove, a doprinos su mu davali i svi mjesni svećenici. Položaj su nasljeđivali sinovi i najbliži rođaci, a u njega je, piše Landa, bio "ključ njihovih znanosti". Davao je savjete gospodarima i odgovore na njihova pitanja, a o žrtvama je rijetko govorio osim na velikim svetkovinama ili u važnim poslovima. [1] Određivao je svećenike mjestima kad ih je nedostajalo, ispitivao ih u znanostima i obredima i opskrbljivao ih knjigama. [1] Svećenici su poučavali sinove drugih svećenika i mlađe sinove gospodara koje su iz sklonosti prema tom zvanju vodili sa sobom od malih nogu. [1]

Znanosti koje su se poučavale Landa nabraja ovako: brojanje godina, mjeseci i dana, svetkovine i obredi, obavljanje njihovih sakramenata, kobni dani i vremena, "njihovi načini proricanja" i proročanstva, događaji i lijekovi za bolesti, starine te čitanje i pisanje njihovim knjigama i znakovima. [1] Knjige su pisane na papiru od korijenja drva, bijelo premazanom, savijenom u nabore koji su se zatvarali između dviju dasaka, a pisalo se s obje strane u stupcima. Neke od tih znanosti, bilježi Landa, iz znatiželje su znali i neki ugledni gospodari, pa su bili cijenjeniji, premda to nisu javno pokazivali. [1]

### Katun i nesretni dani

Landa opisuje izmjenu idola u hramu (Buluc Ahau, Bolon Ahau, Uuc Ahau) po razdobljima od deset godina i držanje prema "prognozama" svakoga od njih, što naziva praznovjerjem i prijevarom. [1] Izdavač u bilješci upozorava da Landa ovdje, čini se, miješa građanski i astrološki, obredni kalendar. [1] Pet dana prije prvoga dana nove godine držalo se "nesretnima" (aciagos); u njima su se, prema Landi, prinosile velike službe "bacabima" i "đavlu" kojega su zvali s četiri imena. [1]

### Spaljivanje knjiga

Landa o pismu piše da su Maye "rabile određena slova ili znakove kojima su u knjigama pisale svoje stare stvari i svoje znanosti". Zatim bilježi: "Našli smo velik broj knjiga ovih njihovih slova i, jer nisu imale ništa u čemu ne bi bilo praznovjerja i đavolskih laži, spalili smo im ih sve, što su neobično teško primali i što ih je žalostilo." [1] Rečenica je u prvom licu množine: spaljivanje opisuje kao zajedničko djelo autora i njegovih suradnika. Izdavač 1864. u bilješci uz taj odlomak žali što su prvi španjolski redovnici uništili majansko pismo, kaže da Landa o tome piše "s naivnošću" i relativizira krivnju usporedbom s paljenjem kineskih carskih arhiva koje su izvele britanske vojske. To je ocjena izdavača iz 19. stoljeća, ne dokaz. [1]

### Auto de fe

Landa piše da su Maye, nakon što su poučene u kršćanstvu, "pokvarili" nekadašnji svećenici i gospodari pa su se vratile idolima i žrtvama, među njima i ljudskom krvlju. Zato su fratri, uz pomoć alcaldea mayora, uhitili velik broj ljudi i vodili procese; na auto de fe mnogi su stajali na odru s kapama (coroza), šibani i ošišani, a neki neko vrijeme u pokorničkoj odjeći (sanbenito). Landa bilježi da su se neki, "zavedeni od đavla", od tuge objesili i da su svi pokazali kajanje. [1] Izdavač u bilješci kaže da pritom nitko nije spaljen i da je auto slavio sâm Landa. [1]

Dresdenski kodeks

Katalog Saske državne i sveučilišne knjižnice u Dresdenu (SLUB) opisuje Codex Dresdensis (Mscr.Dresd.R.310) kao majanski rukopis iz razdoblja "oko 1300.-1521.", od 39 listova, ukupne duljine 356 cm, izvorno složen u harmoniku. Jezik je jukatanski, a sadržaj uključuje odjeljke o odijevanju likova božanstava, "zazivanje bogova; pripremu proročanstava", tablice Venere i pomrčina, prinose kiši i prizor Velikoga potopa. [2] Knjižnica ga objavljuje uz oznaku javne domene. [2]