Tonalpouhqui i nahualli u Sahagúnovoj Općoj povijesti

Što je Sahagún zapisao i kako je izdan

Ovaj članak oslanja se na španjolski tekst Sahagúnove Historia general de las cosas de Nueva España (Opća povijest stvari Nove Španjolske) u izdanju Carlosa Maríe de Bustamantea iz 1829.-1830. Na naslovnici je autor opisan kao franjevac i "jedan od prvih propovjednika svetog evanđelja u onim krajevima". [1] Bustamanteovo izdanje ima vlastite bilješke, pa se u njemu čuju dva glasa: šesnaestostoljetni redovnik koji bilježi i osuđuje i izdavač iz 19. stoljeća koji ga mjestimice ispravlja. [1]

IV. knjiga nosi naslov koji već sadrži sud: to je "sudska astrologija" ili vještina proricanja kojom su "ti Meksikanci" određivali koji su dani sretni, a koji nesretni, i "ono što izgleda kao nigromancija, a ne astrologija". [1]

Kako se računalo: 260 dana

Prema Sahagúnu, domoroci "ove Nove Španjolske" velikom su brigom željeli znati dan i sat rođenja svake osobe da bi mogli naslutiti njezin značaj, život i smrt. Oni koji su se time bavili zvali su se tonalpouhqui i tražili su ih kao proroke kad bi se nekome rodilo dijete. [1] Ti proricatelji ne vode se zvijezdama ni planetima, nego uputom koju im je, kako sami kažu, ostavio Quetzalcoatl: dvadeset znakova pomnoženo s trinaest. Umnožak je 260 dana, nakon čega se krug vraća na početak. [1]

U prvom poglavlju niz počinje znakom Cipactli (u Sahagúnovu tekstu "espadarte", sabljarka, riba koja živi u moru), a svaki znak vrijedi trinaest dana; navode se i nazivi sljedećih znakova: trska, kuća, gušter, zmija, smrt, jelen, kunić, voda, majmun, pas i drugi. [1] Tko se rodio u dobrom znaku, mogao je prema tom vjerovanju steći bogatstvo i ugled, ali bi ih izgubio nemarom ili lijenošću. [1] Dijete je dobivalo ime znaka u obredu koji Sahagún naziva krštenjem, a obred se mogao odgoditi za dan s boljim predznakom u istom znaku. [1] Sahagún opisuje i što se radilo s pupkovinom: dječaku se vezala za mali štit i strijele i predavala vojnicima da je zakopaju na bojištu, a djevojčici za ognjište. [1] Porijeklo ovog računanja pripisuje se ženi Oxomoco i muškarcu Cipactonalu, koje su slikali u sredini knjiga. [1]

Sedmi znak i oni koji se u njemu rađaju

Sedmi znak, koji Sahagún naziva Cequiavitl, bio je nesretan: u njemu, prema zapisu, silaze boginje Cioateteu i šalju bolesti djeci, pa roditelji zabranjuju izlaske iz kuće. [1] Za one koji su se rodili u tom znaku kaže se da će biti "nigromantici, varalice ili vračevi" koji "se pretvaraju u životinje" i govore riječi kojima zavode žene ili nanose zlo. [1] Poglavlje ujedno objašnjava da riječ tlacateculotl "pravilno znači nigromantik ili vještac", a nepravilno se rabi za đavla. [1]

Takvi su ljudi, piše dalje, noću išli kućama onih kojima su htjeli naškoditi. Zapis navodi i obranu: hrabri napadnuti mogao im je otrgnuti kosu s tjemena, nakon čega bi napadač, kad stigne kući, umro; neki su govorili da napadač ozdravlja ako netko posudi nešto iz kuće napadnutoga, pa je oprezni napadnuti cijeli dan pazio da iz njegove kuće ništa ne izađe, ni posuđeno ni drukčije. [1] Rođeni u tom znaku opisani su kao usamljeni, loše odjeveni i bez prijatelja, a žena, "makar bila ugledna", nikad se ne bi udala. [1] U XII. poglavlju stoji da su se u četvrtom danu istog znaka (Nauhecatl) vračevi služili čaranjem, pa su ljudi, bojeći ih se, stavljali čičak na prozore, vjerujući da ih tako tjeraju. [1]

Nahualli u X. knjizi

U X. knjizi, poglavlje IX, Sahagún nabraja zanimanja, među njima "brujo" i "nigromantik". Pojam naoalli ondje se "pravilno" prevodi kao "vještac koji noću plaši ljude i siše djecu". [2] Tko se tim zanatom bavi iz znatiželje "razumije sve o čaranju, oštar je i lukav, koristi i ne šteti"; onaj zloćudan "šteti tijelima tim čaranjem, izbacuje iz pameti i guši, varalica je ili opsjenar". [2]

Slijedi opis "sudskog astrologa" koji računa dane, mjesece i godine, prepoznaje znakove u kojima se tko rodio i iz njih tumači budućnost; ako je vješt, zna što znakovi znače, a ako je nevješt, "prevarant je i lažljivac". [2] Zatim dolazi "nigromantik": čovjek koji ima ugovor s đavlom, pretvara se u različite životinje i iz mržnje želi smrt drugima, zbog čega zapada u veliko siromaštvo i uvijek je nesretan. [2]

Sahagúnov i Bustamanteov sud

Sahagún o računu od 260 dana piše da ga "ni na koji način" nije moguće smatrati dopuštenim jer se ne temelji ni na utjecaju zvijezda ni na ičem prirodnom, ni krug ne odgovara godišnjem: "ova vještina brojenja ili je djelo nigromantika, ili ugovor, ili đavolja tvorevina", koju treba "svom marljivošću iskorijeniti". [1] Bustamante je 1829. u bilješci uz to mjesto napisao da više od toga šesnaesto stoljeće "nije moglo dati", podsjetio da su sve nacije imale "isti nedostatak" jer čovjek želi znati budućnost, te spomenuo da je kasnije o aztečkoj vještini proricanja pisao Carlos de Sigüenza y Góngora. [1] Uz naslov poglavlja o vračevima i varalicama u X. knjizi Bustamante u bilješci poriče da prvi (vračevi) uopće postoje, a drugih, kaže, "hvala Bogu" ima napretek. [2]