Prospero i Oluja: čarobnjak koji lomi štap
Zašto čarobnjak koji vlada zrakom i duhovima na kraju svoju umjetnost naziva "grubom magijom"?
Ukratko
- Prospero je u *Oluji* bivši milanski vojvoda čija se "umjetnost" (*art*) odnosi na vlast nad Arielom, duhovima i olujom. [1]
- Prije njega otokom je vladala vještica Sycorax, koja je u zatočeništvo zatvorila Ariela u rascijepljen bor; Prospero ga je svojom umjetnošću oslobodio. [1]
- U petom činu Prospero se govorom "ovu grubu magiju ovdje se odričem" odriče magije: slomit će štap i "utopiti knjigu". [1]
Zanimljivost
U epilogu Prospero kaže da su mu sve čarolije oborene i moli publiku da ga oslobodi. [1]
Tko je Prospero?
Prema vlastitom pripovijedanju kćeri Mirandi, Prospero je bio milanski vojvoda kojega je brat Antonio, uz napuljskog kralja, svrgnuo. [1] Prospero kaže da mu je "knjižnica bila dovoljno veliko vojvodstvo" te da ga Antonio drži nesposobnim za svjetovnu vlast. [1] Kad su ga s Mirandom ostavili na moru, plemić Gonzalo mu je, znajući da voli knjige, iz njegove knjižnice dao svezke koje, kaže, cijeni "iznad svoga vojvodstva". [1]
Što kaže tekst o njegovoj magiji?
Prospero zapovijeda duhu Arielu. Ariel je, prema Prosperu, bio previše nježan duh da bi izvršavao Sycoraxine "odvratne zapovijedi", pa ga je ona, kad ih je odbio, uz pomoć svojih moćnijih slugu zatvorila u rascijepljen bor, gdje je dvanaest godina jecao. Prospero kaže da je pri dolasku na otok čuo njegove jauke i da je njegova umjetnost ("it was mine art") otvorila bor. [1] Sycorax Prospero naziva zlom vješticom: iz Alžira je protjerana zbog mnogih zlodjela i "užasnih čarolija", a nisu joj uzeli život zbog jednog što je učinila; na otok je došla trudna i tu rodila Calibana, "pjegavo štene, rođeno od vještice", kojemu nije bilo dano ljudsko obličje. [1] U ovim redcima tekst jasno razlikuje dva tipa moći: Sycoraxinu, koju Prospero drži zlom i okrutnom, i svoju, koju drži oslobađajućom. Je li ta razlika uvjerljiva, drama ne rješava: Caliban, koji kaže da je otok njegov po majci Sycorax, Prosperu služi kao rob. [1]
Odricanje
U govoru u petom činu Prospero se obraća vilama i duhovima ("elvovi brda, potoka, mirnih jezera i šuma") i nabraja što je uz njihovu pomoć učinio: zamračio podnevno sunce, pozvao prkosne vjetrove, potresao rt, otvorio grobove da njegovi spavači izađu "svojom tako moćnom umjetnošću". Zatim kaže: "ali ovu grubu magiju ovdje se odričem" i najavljuje da će, kad zatraži nebesku glazbu kojom će djelovati na osjetila svojih neprijatelja, slomiti štap, zakopati ga duboko u zemlju i "utopiti knjigu" dublje nego što je ikad zašla olovnica. [1] U epilogu, nakon što su njegove "čarolije posve oborene", moli publiku da ga oslobodi. [1]
Legenda
Prema tekstu, Prospero je kao milanski vojvoda više cijenio svoje knjige od vojvodstva, a svoju moć duguje knjigama; u drami se magija vezuje uz knjigu i štap. [1]
Prema tekstu, Sycorax je bila "zla vještica" za razliku od Prospera, čija je umjetnost oslobođenje. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Prospero: Svrgnuti milanski vojvoda i čarobnjak. [1]
- Miranda: Njegova kći, kojoj pripovijeda povijest. [1]
- Ariel: Zračni duh u službi Prospera, nekad Sycoraxin zarobljenik. [1]
- Sycorax: Vještica protjerana iz Alžira, majka Calibanova. [1]
- Caliban: Sycoraxin sin kojega Prospero drži kao slugu. [1]
Što znamo
- Tekst drame prikazuje magiju kao znanje stečeno iz knjiga i vezano uz štap, te kao vlast nad duhovima i nad prirodnim silama. [1]
- Prospero se u petom činu izričito odriče "grube magije" i najavljuje lomljenje štapa. [1]
- Ocjena Sycorax kao zle, a Prospera kao dobrog, dolazi iz usta Prospera. Drama ne pruža neovisan pogled. [1]