Vještičje masti u Scotovu izvješću (1584.)

Starica se namazala mašću, pala u dubok san, nije osjećala batine, a probudivši se pričala je da je preletjela mora i planine.

Crno-smeđa drvorezna grafika: dvije gole starije žene sjede uz veliki lonac u prvom planu, a treća jaše unatrag na kozlu kroz zrak, uz posude i oblake dima, životinjske kosti i drvo
Hans Baldung Grien, Vještičji sabat (The Witches' Sabbath), 1510., Metropolitan Museum of Art, CC0, Wikimedia Commons

Ukratko

  • **Ovaj članak ne donosi recepte.** Nabrojene biljke su otrovne, a ništa ovdje nije uputa za uporabu. [3][4]
  • Scot u X. knjizi prenosi dva recepta za masti za prijenos vještica i izvješće Giambattiste della Porte o starici koja se namazala i pala u dubok san. [1]
  • Scot izvješće rabi kao dokaz protiv leta vještica: smatra ga snom, a masti su, piše, poznate samo iz knjiga inkvizitora. [1]

Što Scot prenosi?

U X. knjizi (poglavlje 8) Reginald Scot navodi "masti i recepte" za prijenos vještica, koje "ponavlja" prema Johnu Baptisti Neapolitancu, to jest Giambattisti della Porti. [1] Prvi recept počinje, prema Scotu, mašću kuhanom od djece, a u njega se dodaju i biljke među kojima je aconitum; drugi među sastojcima ima solanum somniferum. [1] Gerard u herbalu iz 1633. među imenima velebilja navodi Solanum somniferum, a o biljkama roda Aconitum da su smrtonosne ljudima i svim zvijerima; o biljkama vidi članke o velebilju te o kukuti i jediću. [3] Točne sastojke i omjere ovdje namjerno ne prepisujemo.

Prema Scotovu prijenosu, Porta kaže da im se tako, po mjesečini, čini da ih nose zrakom na gozbe, pjevanje, ples i ljubavne igre, a to pripisuje snazi mašte. [1] Dodaje da se hrane, uglavnom, repom, korijenjem, orasima, grahom i graškom. [1]

Što je Porta vidio?

Scot prenosi Portinu pripovijest: jedna mu je starica sama obećala da će mu iz daleka donijeti odgovor, a svjedoke je poslala iz sobe. Skinula se i namazala tijelo "izvjesnim mastima", što su svjedoci kroz pukotinu na vratima vidjeli; zatim je, zbog tih "uspavljujućih" masti, pala u "najdublji i najteži san". Vrata su razbili i tukli je, ali nije ništa osjećala, pa su otišli. Kad je ustala, mnogo je govorila da je prešla mora i planine i pripovijedala "mnogo neistina i laži", a svjedoci su joj to odlučno osporavali. [1] Porta zaključuje da se to ne događa svakome, nego samo melankoličnim starim ženama "krajnje hladne naravi". [1] Scot za Portu piše da ga je starica možda "prevarila" i tako ga navela da pripovijeda lažnu priču. [1]

Kako Scot to opovrgava?

U poglavlju 9 Scot tvrdi: ako su noćni letovi vještica samo mašte i snovi, onda su sve priče o pogodbama, prijenosima i sastancima s Dijanom i Minervom bajke. [1] Ironično nabraja što bi bilo "čudno": da inkvizitori sami priznaju kako masti po njihovu mišljenju nemaju moć za takav učinak, da se masti ne mogu naći nigdje osim u knjigama inkvizitora i da namazani stranac ponekad, ali ne uvijek, doživi isto što i vještice. [1] Scot time ne potvrđuje pripravak, nego u tvrdnjama inkvizitora nabraja ono što smatra neobjašnjivim. [1]

Gdje se taj popis još pojavljuje?

Nicholson, urednik pretiska Scotova djela iz 1886., u bilješkama bilježi da popis sastojaka iz Scotova izvješća gotovo doslovno ponavlja drama Thomasa Middletona The Witch, gdje ga izgovara Hekata (među njima i aconitum i solanum somnificum). [2] Popis iz Scotove rasprave tako je završio u kazališnom tekstu.

Legenda

Prema Scotovu prijenosu Porte, vještice su se posebnim mastima namazale i po mjesečini prenosile zrakom na gozbe i plesove. [1]

Prema Scotovu prijenosu fra Bartolomeja Spineusa, vještice prije mazanja čuju noću buku glazbenika koji lete iznad njih s vilinskom gospodaricom, pa tada kreću na put. [1]

Prema Scotovu prijenosu, kad se stranac namaže, ponekad djeluje isto kao na vještice, što priznaju inkvizitori. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • Reginald Scot: Engleski pisac koji vještičje tvrdnje prepričava da bi ih opovrgao. [1]
  • Giambattista della Porta ("John Bapt. Neap."): Napuljski pisac kojega Scot navodi kao izvor izvješća. [1]
  • Brinsley Nicholson: Urednik pretiska iz 1886. [2]
  • Thomas Middleton: Dramatičar čija drama *The Witch* ponavlja Scotov popis. [2]
  • Solanum somniferum: Ime biljke u Scotovu popisu; Gerard ga veže uz velebilje. [1][3]
  • Aconitum: Ime biljke u Scotovu popisu; u starim izvorima označavalo je više biljaka. [1][3]

Što znamo

  • Nabrojene biljke prema starim herbalima i današnjoj botanici su otrovne: Gerard 1633. o biljkama roda *Aconitum* piše da su smrtonosne ljudima i životinjama, a Hrvatska enciklopedija jedić ubraja među najotrovnije biljke Europe. [3][4]
  • Ništa u ovim izvorima ne dokazuje da je takva mast stvarno postojala niti da je izazivala osjećaj leta; Scot, Porta i Nicholson daju samo tekstove, ne pokus. [1][2]
  • Mast ni njezini sastojci nisu za pokuse ni uporabu; sastojci su otrovni. [3][4]

Otvorena pitanja

  • Je li Porta zaista vidio opisanu scenu ili ju je preuzeo od drugih? Scot sam navodi da ga je starica mogla prevariti. [1]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Za mast za letenje u drugim izvorima vidi članak o tome jesu li vještice letjele na metli.

Izvori