Roger Bacon

Je li franjevac iz 13. stoljeća, za kojega se priča da je izradio glavu od mjedi koja govori, zapravo napisao da su čarolije i prizivanje duhova, uz nekoliko iznimaka, obmana ili zabluda?

Jednobojni bakrorez u ovalnom okviru: starac u profilu, u tamnoj kapi, s kratkom sijedom kosom i tamnim ogrtačem s bijelim ovratnikom; iznad je natpis Friar Bacon
Friar Bacon, bakrorez u tehnici točkanja, graver nije naveden; objavio Richard Godfrey, London, svibanj 1786.; Wellcome Collection (V0000285), CC BY 4.0, Wikimedia Commons; smanjeno

Ukratko

  • Roger Bacon bio je franjevac, učitelj na pariškom sveučilištu, školovan i kasnije djelatan u Oxfordu; rođen je oko 1214. ili 1220., a umro je oko 1292. Papi Klementu IV. poslao je 1260-ih djela u kojima je opisao model pokusne znanosti. [1]
  • Pismo *Epistola de secretis operibus Artis et Naturae, et de nullitate Magiae* ("O tajnim djelima umijeća i prirode i o ništavilu magije") pripisuje naizgled čudesne učinke prirodi i ljudskom umijeću, a prizivanje duhova, zaklinjanja i čarobne znakove proglašava obmanom ili zabludom; iznimke su molitve koje su ustanovili ljudi istine ili radije Bog i anđeli te čarolije kojima se bolesniku podiže duh. [2][3]
  • O njegovoj glavi od mjedi koja govori pišu drama koja se datira oko 1589. i pučka knjiga u izdanju iz 1629.; slične se priče pripisuju i Gerbertu, Albertu Velikom i Grossetesteu, a u pismu glave nema. [3][4][5]

Zanimljivost

Engleski prijevod pisma iz 1659. na naslovnici tvrdi da je preveden prema primjerku dr. Deeja. [2]

Tko je bio Roger Bacon?

Bacon je rođen oko 1214. ili oko 1220.; znanstvenici se ne slažu jer različito tumače njegovu rečenicu o četrdeset godina studija. [1] Školovao se u Oxfordu, a četrdesetih godina 13. stoljeća bio je magistar slobodnih umijeća u Parizu, gdje je predavao Aristotela. [1] Oko 1256./1257., u Parizu ili Oxfordu, ušao je u franjevački red; nije poznato gdje. [1]

Kad je kardinal Guy le Gros de Foulque postao papa Klement IV., Bacon je na njegov nalog, datiran 22. lipnja 1266. [3], a primljen u srpnju te godine [1], napisao uvodno djelo Opus maius te srodna djela Opus minus i Opus tertium; u njima predlaže preustroj naobrazbe koji uključuje jezike i znanosti. [1][3] Njegov se doprinos opisuje kao model pokusne znanosti izgrađen na proučavanju optike. [1] Bacon je umro oko 1292. [1]

Što piše u pismu o ništavilu magije?

U istim 1260-ima nastalo je i pismo Epistola de secretis operibus Artis et Naturae, et de nullitate Magiae. [1] Latinski tekst objavio je J. S. Brewer 1859. u dodatku prvoga sveska svojega izdanja Baconovih djela, usporedivši ga s rukopisom Sloane. [3] Engleski prijevod tiskan je u Londonu 1659. pod naslovom Frier Bacon his discovery of the miracles of art, nature, and magick; u njemu se pismo predstavlja kao pismo Rogera Bacona Williamu iz Pariza o tajnom djelovanju prirode i umijeća te o ništavilu magije. [2]

Polazna misao pisma jest da je priroda moćna, ali da je umijeće koje se prirodom služi kao oruđem učinkovitije od same prirode. [2][3] Sve što ne proizlazi iz prirode ili umijeća, kaže Bacon, ili nije ljudsko, ili je izmišljeno i prijevarno. [2][3] Navodi spretne iluzioniste, žene koje govore iz trbuha i grla pa se čini da s čovjekom razgovara duh te nežive predmete koji se u jutarnjem ili večernjem sumraku naglo pomiču; šuplje trske sakrivene u travi, piše, pokazuju da je glas ljudski, a ne duhovni. [2][3]

Još je gore, tvrdi on, kad ljudi suprotno razumu prizivaju zle duhove i misle da im mogu zapovijedati: ljudska moć niža je od moći duhova, a zli duhovi mogu činiti samo ono što im Bog dopusti. [2] Zaključak mu je da nijedan pravi filozof nikad nije mario za takve načine, među njima obmane iluzionista i prizivanje zlih duhova. [2]

O znakovima i čarolijama drugo poglavlje kaže da je sve takvo u njegovo doba lažno i dvojbeno, a da su neke od tih stvari posve nerazumne i da su ih izmislili filozofi kako bi tajne radnje prirode i umijeća skrili od nedostojnih. [2][3] Kao primjer navodi magnet: dok se njegovo svojstvo da privlači željezo ne zna, onaj tko hoće pred narodom izvesti taj učinak izgovara čarolije da nazočni ne uoče da je cijeli učinak prirodan. [2][3] Mnoge tajne prirode i umijeća neuki zato smatraju magijom, a čarobnjaci se bezumno uzdaju u znakove i čarolije pa gube korist od mudrosti prirode i umijeća. [2][3] Izuzima molitve koje su, prema njemu, od davnine ustanovili ljudi istine ili radije Bog i anđeli i koje se provode uz odobrenje Crkve, poput proba užarenim željezom i vodom te egzorcizama u blagoslovljenoj vodi. Iskusnom liječniku i svakome tko treba podići duh bolesnika dopušta da čarolije i znakove, makar izmišljene, rabi samo zato da bolesnik s više povjerenja primi lijek, jer sami po sebi, kaže, ništa ne čine. Knjige čarobnjaka ipak treba odbaciti, makar sadržavale ponešto istine. [2][3]

Treće poglavlje o snazi riječi ne niječe da riječi imaju prirodnu snagu, ali upozorava na knjige pune čarolija, znakova, zaklinjanja i žrtava; kao primjere čisto čarobnih navodi knjige De officiis spirituum, De morte animae i De arte notoria. [2] Savjetuje da se knjige ocjenjuju po tome opisuju li prirodne ili umjetne radnje. [2]

Što je Bacon opisao umjesto magije?

Četvrto poglavlje, "O čudesnim umjetnim spravama", ima izričitu svrhu: pokazati da su čarobna djela slabija od prirode i umijeća. Bacon u njemu navodi da je moguće napraviti brodove koje vodi jedan čovjek i koji plove brže od brodova punih veslača, kola koja se kreću golemom brzinom bez životinje i spravu za letenje s umjetnim krilima koja udaraju o zrak. [2] Dodaje da letilicu nikad nije vidio, kao ni nekoga tko ju je vidio, ali da dobro poznaje mudrog čovjeka koji ju je izmislio. [2] Spominje i spravu kojom čovjek može hodati po dnu mora; njome se, prema astronomu Ethicusu, služio Aleksandar Veliki. [2][3]

Osmo poglavlje objašnjava zašto je dio znanja namjerno prikriven: mudri su, piše Bacon, svoje tajne skrivali od mnoštva jer mnoštvo ismijava mudrace, zanemaruje tajne mudrosti i ne zna se služiti najvrjednijim stvarima. Među sedam načina skrivanja navodi znakove i čarolije (lat. characteres et carmina; carmina znači i stihove), zagonetne i slikovite riječi te pismo samo sa suglasnicima. [2][3] Deveto, deseto i jedanaesto poglavlje govore o alkemijskom postupku za filozofsko jaje. Pismo odbacuje prizivanje duhova i čarobne znakove, ali ne tajne prirode i umijeća. [2] U posljednjem se poglavlju pojavljuje i zagonetna formula sa salitrom i sumporom uz tvrdnju da se tako može proizvesti grmljavina i munja ako čitatelj razumije postupak; Bacon upozorava da čitatelj mora procijeniti govori li zagonetkom ili doslovno. [2]

Legenda

Pučka knjiga *The Famous Historie of Fryer Bacon* ("Slavna povijest fratra Bacona"), tiskana u Londonu 1629. za Francisa Grovea, pripovijeda da je Bacon, čitajući o osvajanjima Engleske, zamislio da zemlju zaštiti zidom od mjedi te da je u tu svrhu uz pomoć fratra Bungaya izradio glavu od mjedi koja bi progovorila. [4]

Prema istoj knjizi, glava je iznutra bila nalik ljudskoj, ali dvojica fratara nisu znala kako joj dati pokret; prizvali su duha, koji im je rekao da će se pokrenuti i progovoriti u roku od mjesec dana ako je neprekidno obavija dim šest najtoplijih biljaka, ali da će sav trud propasti ako je ne budu čuli prije nego prestane govoriti. [4]

Nakon tri tjedna bdijenja fratri su zaspali, a stražu je preuzeo Baconov sluga Miles. Glava je triput progovorila: "Time is", "Time was" i "Time is past" (u prijevodu: "vrijeme je", "vrijeme je bilo", "vrijeme je prošlo"), pala je i raspala se uz buku i bljeskove, a Miles nije probudio gospodare. Bacon mu je poručio da bi, da ga je probudio, Engleska bila ograđena zidom od mjedi, i kaznio ga je nijemošću na mjesec dana. [4]

Knjiga završava Baconovim kajanjem: bacio je svoje knjige u vatru, razdijelio imetak, zatvorio se u ćeliju u crkvenom zidu i ondje živio u molitvi, nastojeći druge odvratiti od magije. [4]

Glava se pojavljuje i u drami Roberta Greenea *The Honourable History of Friar Bacon and Friar Bungay*: izgovara iste tri izreke, a zatim je ruka iz bljeska munje razbije čekićem. Drama se, prema procjeni Warda i F. G. Fleaya, datira oko 1589., najkasnije u srpanj te godine; prema Fleayu izvela ju je te godine glumačka družina Queen's Men. Sigurno je izvedena 19. veljače 1592., a poslije se povremeno obnavljala za vladavine Jakova I. i Karla I. [5]

Priče o glavama od mjedi ili drugog metala koje govore vežu se i uz druge osobe: uz Gerberta (Silvestra II.), uz Alberta Velikoga i uz Roberta Grossetestea, a Thomas Browne u djelu o raširenim zabludama tvrdi da je priča o Baconovoj glavi alkemijska alegorija. [5]

Prevoditelj (T. M.) u predgovoru izdanja iz 1659. tvrdi da je Bacon bio čist od nekromancije, a da su mu fratri iz zavisti, slikovito rečeno, zamalo skinuli glavu. Uvodna svjedočanstva u istom izdanju navode da su ga zavidni i neuki optužili za đavolsku magiju pred papom Klementom IV. i da je zbog toga neko vrijeme bio u zatvoru; prema drugom navedenom piscu, papa Nikola IV. osudio je njegovo učenje i držao ga u zatvoru mnogo godina. [2]

Kronologija

  1. oko 1214. ili 1220.: Rođenje. [1]
  2. oko 1256./1257.: Ulazak u franjevački red. [1]
  3. 1260-ih: Nastanak pisma *Epistola de secretis operibus*. [1]
  4. 22. lipnja 1266.: Nalog Klementa IV. (Bacon ga je primio u srpnju), nakon kojeg nastaju *Opus maius*, *Opus minus* i *Opus tertium*. [1][3]
  5. oko 1278.: Navodna osuda. [1]
  6. oko 1292.: Smrt. [1]
  7. oko 1589.: Nastanak Greeneove drame (procjena). [5]
  8. 19. veljače 1592.: Najranija sigurno zabilježena izvedba drame. [5]
  9. 1629.: Izdanje pučke knjige o fratru Baconu. [4]
  10. 1659.: Engleski prijevod pisma. [2]
  11. 1859.: Brewerovo izdanje latinskog teksta. [3]

Ključne osobe i pojmovi

  • Klement IV.: Papa (1265.-1268.) koji je 1266. od Bacona zatražio njegova djela. [1]
  • William iz Pariza: Primatelj pisma. [2][3]
  • J. S. Brewer: Urednik koji je latinski tekst pisma objavio 1859. [3]
  • Robert Greene: Dramatičar, autor *Friar Bacon and Friar Bungay*. [5]
  • Miles: Baconov sluga u pučkoj knjizi, a u drami njegov siromašni učenik; u pučkoj knjizi ne budi gospodare kad glava progovori, a u drami viče tek nakon trećeg izgovora i poslije mu Bacon zamjera što ga nije pozvao već prvi put. [4][5]
  • Glava od mjedi: Legendarni predmet koji govori; u pismu ga nema. [3][4]
  • Filozofsko jaje: Alkemijski pojam koji se u pismu opisuje u više postupaka. [2]

Što znamo

  • Roger Bacon bio je stvarna osoba: franjevac, učitelj na pariškom sveučilištu, školovan i kasnije djelatan u Oxfordu te pisac za papu Klementa IV., umro oko 1292. [1]
  • Pismo nastoji pokazati da su naizgled čudesni učinci prirodni ili umjetni, a da su prizivanje duhova i čarobni znakovi obmana ili zabluda, uz iznimke: molitve koje su ustanovili ljudi istine ili radije Bog i anđeli te čarolije kojima se bolesniku podiže duh. [2][3]
  • Pismo ne tvrdi da duhovi ne postoje: osuđuje ljudsku pretenziju da njima zapovijeda i opisuje obmane kojima se čine čuda, ali govori i o zlim duhovima i o dobrim anđelima. [2]
  • Pismo ne odbacuje tajne prirode i umijeća: zagovara njihovo skrivanje od neupućenih, a završna poglavlja bave se alkemijskim postupcima. [2]
  • Glave od mjedi u pismu nema; povezanost njegova imena s njom poznata je iz pučke knjige i drame te iz kasnijih spomena. [3][4][5]
  • Osuda oko 1278. smatra se navodnom, a svjedočanstva uz izdanje iz 1659. zatvor pripisuju različitim papama. [1][2]

Otvorena pitanja

  • Je li osuda oko 1278. doista postojala? [1]
  • Je li zatvor, o kojem pišu kasniji autori, ikad postojao i pod kojim papom? [2]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Hackett, J. (ur.) (1997). Roger Bacon and the Sciences: Commemorative Essays. Leiden: Brill.
  • Kavey, A. (2007). Books of Secrets: Natural Philosophy in England, 1550-1600. Urbana: University of Illinois Press, str. 32-58.
  • Sidelko, P. (1996). The Condemnation of Roger Bacon. Journal of Medieval History, 22(1), 69-81.

Izvori