Štrigon u Valvasorovoj Istri: Lindar, Kršan i Čepić
Osim Kringe, Valvasor je 1689. zabilježio otvaranje grobova u Lindaru, Kršanu i Čepiću i opisao istarski običaj probijanja pokojnika kolcem.

Ukratko
- Valvasor piše da istarski seljaci vjeruju u vještce koji djeci sišu krv, a takvoga zovu *strigon* ili *vedarez*. [1]
- Vlast je takav postupak kažnjavala, ali se on, kaže Valvasor, i dalje često događao. [1]
Što je štrigon prema Valvasoru?
U šestoj knjizi djela Die Ehre dess Hertzogthums Crain (1689.), u poglavlju o običajima, Valvasor piše da seoski puk u Istri čvrsto vjeruje da postoje čarobnjaci i vještci koji djeci sišu krv. Takvoga "sisača krvi" zovu strigon, a također vedarez. [1] Kad takav štrigon umre, drže da oko ponoći obilazi selo, kuca i udara po kućama, a da će iz kuće na čija vrata pokuca netko u nekoliko dana umrijeti; za umrloga kažu da ga je štrigon pojeo. [1]
Da bi pokojnika smirili, neki od najhrabrijih odlaze poslije ponoći na groblje, otvore grob i probiju truplo kolcem. Valvasor piše da tada poteče krv, a truplo se savija kao da je živo i osjeća bol. Kolac zabijaju tek poslije ponoći jer vjeruju da prije ponoći mrtvac nije u grobu, nego hoda okolo. [1] Običaj je, kaže, među istarskim seljacima vrlo čest; vlast ga oštro kažnjava jer je protivan vjeri, a ipak se često događa. [1] Za Kringu iz 1672. i Juru Granda upućuje na opširniji opis u jedanaestoj knjizi. [1]
Što je zapisao za Lindar, Kršan i Čepić?
Za Lindar bilježi da se slično dogodilo "prije nekoliko godina". [1] U poglavlju o trgovištu Lindar u jedanaestoj knjizi dodaje da su seljaci iz groba iskopali tijelo i probili ga kolcem jer su praznovjerno vjerovali da je pokojnik bio vještac te da je nekoliko dana izlazio iz groba i ljude "pojeo". [2] Lindar je prema istom poglavlju, na visokom brdu okruženom vinogradima, od Pazina udaljen jednu milju. [2]
U osmoj knjizi, u odjeljku o župi Kršan (Kerschan), Valvasor piše da su neki ljudi iz okolice prvoga dana korizme nakon mise iskopali dvadesetdvogodišnjeg mladića koji je već prije nekoliko dana pokopan, jer je prema njihovu uvjerenju noću izlazio iz groba. Mladiću su odrezali glavu, a iz tijela je poteklo mnogo krvi. Valvasor dodaje da je takvo postupanje u Austrijskoj Istri i Pazinskoj knežiji uobičajeno. [1] U odjeljku o župi Čepić (Zepitsch) spominje da su u njoj prije nekoliko godina ponovno iskopali mrtvaca i dali mu zabiti kolac kroz tijelo. [1] Bilježi i dojavu: ugledna i vjerodostojna osoba pisala mu je u siječnju 1687. da su u jednom istarskom selu pod mletačkom vlašću seljaci noću otvorili grob i mrtvacu zabili kolac. [1]
Što je Valvasor mislio o krvi iz tijela?
Valvasor tumači da krv koja kao da teče iz probijenog tijela nije stvarna, nego puka opsjena očiju kojom Sotona zavarava praznovjerne ljude. [1]
Legenda
Istarski štrigon, kažu seljaci, nakon smrti noću obilazi selo i kuca po kućama, a iz kuće na čija vrata pokuca netko umre. [1]
Pokojnika koji izlazi iz groba smiruje se kolcem zabijenim poslije ponoći, a u Kršanu i odsijecanjem glave. [1]
Slike

Što znamo
- Slučajeve u Lindaru i Čepiću Valvasor smješta "prije nekoliko godina", a slučaj u Kršanu opisuje bez godine; pokojnike ne imenuje. [1][2]
Povezane stranice
Izvori
- Valvasor, J. W. Die Ehre dess Hertzogthums Crain, II. Band (knj. V-VIII), 2. neizmijenjeno izdanje, Rudolfswerth: Krajec, 1877., prema izdanju Laibach/Nürnberg, 1689. (VI. knj., str. 335-336; VIII. knj., župe Kršan, str. 753, i Čepić, str. 835; u zapisu Bayerische Staatsbibliothek vodi se kao Bd. 2; Internet Archive)
- Valvasor, J. W. Die Ehre dess Hertzogthums Crain, III. Band (knj. IX-XI), Laibach/Nürnberg, 1689. (XI. knj., poglavlje Lindar, str. 341-342; digitalizirani izvornik iz 1689., Internet Archive)