Inkvizicija u Cartageni de Indias i "brujas" iz Tolúa (1632.-1636.)

Izvor i način čitanja

Izvor za ovaj članak je djelo čileanskog povjesničara Josého Toribia Medine Historia del tribunal del Santo Oficio de la Inquisición de Cartagena de las Indias iz 1899. Medina citira dopise i spise inkvizitora iz Cartagene, ali piše kao povjesničar 19. stoljeća, s vlastitim, mjestimice oštrim ocjenama. [1] Zbog toga članak razlikuje što se prema Medini tvrdilo u spisima (optužbe, iskazi) i što on sam zaključuje.

Tolú i prve optužbe (1632.)

Sredinom 1632. u mjestu Tolú otkrivena je, kako su to nazvali inkvizitori, "velika urota" (complicidad, suučesništvo) vještica. Svjedoci su tvrdili da su ih vidjeli na sastancima gdje, prema zapisu, "plešu oko jarca, ljube ga u stražnjicu i lete zrakom blejeći poput jaraca, sa svjećicama u rukama". [1] Vijeće (Consejo) preporučilo je da se u takvim slučajevima postupa "s velikim oprezom" (con gran tiento), pa su inkvizitori uhitili samo jednu mulaticu i jednu mestizu, koje su sve poricale. [1]

Slučaj Fernanda Cabamocha

Kao primjer takvih optužbi Medina navodi riječi samih inkvizitora o crncu Fernandu Cabamochu. On je, kažu, u gradu Pamplona o ponoći okupljao crnce i crnkinje na "igru": u sredini sobe stajala je kutija s upaljenom svjetiljkom, a on je svirao na maloj napravi koju je držao u ustima, pjevao na svom jeziku i govorio da želi letjeti. [1] Prema iskazu dvadeset i dvaju svjedoka, nakon što bi se svjetlo ugasilo čuli su se glasovi s krova, padali su "crni oblici" i osjećao se težak zadah, a na kraju bi zazvonilo "kao zvonca". [1] U bilješci Medina piše da je taj čovjek, "koji je toliko zaluđivao svoje sunarodnjake", među ostalim osuđen na šibanje, koje je prekinuo guverner Murga. [1]

Proširenje na Cartagenu

Svjedočenja su rasla i obuhvatila su i Španjolke s imanjima, a onda i crnce koji su živjeli blizu sjedišta tribunala; spisi ih opisuju kako se okupljaju "u prisutnosti Lucifera u liku jarca i mnogih drugih demona, svojih kumova". [1] Inkvizitori su, prema Medini, vjerovali i da mnogi koji su u gradu umirali od "sušice i drugih tegoba" zapravo umiru od "hechizos y maleficios" (čarolija i zlodjela) koje, kako su pisali, vještice čine "travama i prahovima što ih daje đavao". Dali su izgraditi još devet tajnih ćelija. [1] Medina u bilješci ocjenjuje da inkvizitori u dopisu pripovijedaju o djelovanju demona među crncima "s najpotpunijom lakovjernošću". [1]

Među uhićenima su se isticale dvije crnkinje. Elena de Vitoria, koja je prema spisu prije trideset i sedam godina "zanijekala Boga" i noću okupljala sljedbenike u dvorištu svoje kuće, bila je osuđena na smrt, ali je Vijeće presudu opozvalo. Paula de Eguiluz, za koju se tvrdilo da se noću maže mašću od krastače i trava, izlazi iz zatvorene sobe i leti, osuđena je na istu kaznu. [1] Medina to naziva barbarstvom i bilježi da je Vijeće nakon toga naredilo tribunalu da pošalje prijepis procesa prije izvršenja svake smrtne presude. [1]

Auto de fe, 26. ožujka 1634.

Nakon što je pročitana oslobađajuća presuda Ani Beltrán iz Tolúa, koja je izdržala tri okreta užeta i umrla prije kraja procesa, na auto de fe stupilo je 25 osuđenika: 21 optužen za vještičarenje, dva bogohulnika, jedan dvoženac i jedna "hechicera" (vračara). [1] Svečanost je trajala od šest ujutro do pet poslijepodne. [1] Medina nabraja imena; većina su žene s oznakama "crnkinja", "mulatica" ili "mestiza". [1]

Odmah nakon toga riješeno je još šest slučajeva. Među njima je Ana de Ávila, mestiza koja je unatoč sedam okreta užeta uporno poricala te osuđena na tisuću pesosa kazne i četiri godine progonstva. [1] Na idućem auto de fe, 1. lipnja 1636. u katedrali, nastupilo je šesnaest osoba; među njima Diego López, mulat i kirurg, koji je izašao s obilježjima "brujo", doživotnim zatvorom i dvjesto udaraca bičem. [1]

Mučenje

Medina podrobno navodi što se događalo u komori za mučenje. Ana Beltrán dobila je 19. kolovoza 1633. tri okreta užeta, a kirurg je poslije utvrdio da su joj kosti lijevog zgloba slomljene i da je ruka gangrenozna; ruku su joj amputirali četiri prsta iznad zgloba, no ona je ubrzo umrla. "Po toj je cijeni izašla oslobođena", piše Medina. [1] Druge su na mučenju padale u nesvijest ili su im užad pucala: Guiomar de Anaya zazivala je "Majku Božju od Ružarija" i Djevicu od Pope, a mučenje je prekinuto uz zadržavanje prava da se nastavi jer "nije bila dovoljno izmučena". [1] Medina bilježi i da su neke priznavale tek pod prijetnjom: Potenciana de Abreu rekla je da je vještica kad su je skidali za mučenje, a Bernarda Álvarez priznala je da je vještica tek na mučenju. [1] Isabel Márquez, prema zapisu, ustrajala je da "ništa ne zna i da nije vještica". [1]

Promjena interesa: portugalski trgovci

Pozornost inkvizitora zatim je prešla na portugalske trgovce, protiv kojih je u ožujku 1638. održan auto de fe uz zapljene imovine ukupno oko dvjesto tisuća pesosa u zlatu; Medina izričito suprotstavlja "nesretne crnce" i "ljude položaja i bogatstva". [1]