Odinovih osamnaest čarolija: Ljóðatal u Hávamálu i runske formule u Eddi

Rukopis i izdanje

Pjesničku (stariju) Eddu čine pjesme sačuvane većim dijelom u rukopisu Codex Regius; urednik Henry Adams Bellows u uvodu svog prijevoda (1923.) piše da je rukopis sastavljen kopiranjem stotinjak godina nakon što su u 12. stoljeću na Islandu već postojale pisane zbirke staronordijskih mitoloških i junačkih pjesama. [1] Brojevi strofa i bilješke u nastavku preuzeti su iz tog izdanja; u drugim izdanjima brojevi se razlikuju.

Kako Odin dobiva rune (strofe 139-146)

Bellows upozorava da je ovo najnejasniji dio Hávamála: skupina strofa koja vodi do popisa čarolija, pri čemu se prema njemu strofe 139, 140 i 142 doimaju kao ulomci pripovijesti o tome kako je Odin dobio rune, strofa 141 kao pogrešno umetnuta, a 143-146 kao izvadci iz raznih izvora o runama. [1]

U strofi 139 govornik kaže da je visio na vjetrovitom drvetu devet noći, ranjen kopljem i darovan Odinu, "sebe samome", na drvetu čiji korijen nitko ne zna. [1] Bellows u bilješci to drvo drži jasenom Yggdrasilom i dodaje da se drvo zbog te priče naziva "Odinovim konjem". [1] U strofi 140 govornik piše: "nitko me nije počastio kruhom ni rogom", pogledao je dolje, "podigao rune, vrišteći ih podigao" i pao natrag. [1] Strofa 142 nastavlja: počeo je napredovati i stjecati mudrost; "svaka riječ vodila me do druge riječi, svako djelo do drugog djela". [1]

Strofa 143 kaže da treba tražiti rune i "sudbonosne znakove": obojio ih je "kralj pjevača" (Odin), a načinili su ih moćni bogovi. Strofa 144 navodi tko je rune zapisao za koga: Odin za bogove, Dáinn za vilenjake, Dvalinn za patuljke, Alsvidr za divove i sve ljude, a neke je, kaže govornik, zapisao sam. Bellows uz to bilježi da o tom popisu nema drugih podataka i da imena izgledaju zbrkano. [1] Strofa 145 postavlja niz pitanja: znaš li kako se piše i tumači, kako se boji i pokušava, kako se moli i prinosi žrtva, kako se šalje i žrtvuje. Bellows je drži umetkom i vjerskom formulom koja se bavi više molitvama i žrtvama nego samim runama. [1] Strofa 146 savjetuje da je bolje ne moliti nego previše žrtvovati. [1]

Ljóðatal: osamnaest čarolija (strofe 147-165)

Bellows ističe da s Ljóðatalom počinje opet jedinstven odlomak i da "same čarobne pjesme nisu navedene", nego se samo objašnjava u što se koja primjenjuje. [1] Redom, kako ih Odin nabraja u Bellowsovu prijevodu:

1. Pomoć (147): protiv boli, bolesti i žalosti. [1] 2. Za liječnike (148): za one koji se dugo bave liječenjem. [1] 3. Protiv neprijatelja (149): otupljuje neprijateljski mač i oružje. [1] 4. Protiv okova (150): pucaju okovi s nogu i ruku. [1] 5. Protiv strijele (151): govornik je zaustavlja čim je ugleda. [1] 6. Protiv mladice s korijenom (152): poslano zlo vraća se onome tko ga šalje. Bellows uz to bilježi da je slanje korijena s upisanim runama bilo "izvrstan način" ubojstva, od čega je, kako piše, umro islandski junak Grettir Snažni. [1] 7. Protiv požara (153): govornik gasi vatru u dvorani nad drugovima. [1] 8. Protiv mržnje (154): umiruje svađu među sinovima junaka. [1] 9. Za lađu na moru (155): stišava vjetar na valovima i more. [1] 10. Protiv "jahača kuća" (156): kad vidi kako lete visoko, tjera ih da zalutaju, pokažu pravi lik i vrate se kućama. Bellows u bilješci "jahače kuća" tumači kao vještice koje jašu noću po krovovima, obično u obliku divljih životinja. [1] 11. Za bitku (157): "pjevam u štitove", prijatelji u borbu idu i iz nje se vraćaju čitavi. [1] 12. Za obješenoga (158): tako da obješeni iziđe i razgovara sa mnom; postupak je izražen stihom "pišem i bojim rune"; Bellows bilježi da su stihovi 4-5 vjerojatno razvučeni od jednog stiha. [1] 13. Za mladića (159): poškropljen vodom neće pasti u bitki; Bellows primjećuje da je škropljenje djeteta vodom običaj stariji od kršćanstva. [1] 14. Za imenovanje bogova (160): govornik poznaje sve bogove i vilenjake, "malo je budala koje to znaju". [1] 15. Pjesma patuljka Þjóðrørira (161): pjesma koju je patuljak Þjóðrørir pjevao pred Dellingovim vratima, snaga bogovima, slava vilenjacima, mudrost Odinu. Bellows navodi da je, prema Müllenhoffu, ta strofa izvorno zaključivala pjesmu. [1] 16. Za nagovor djevojke (162): okreće um bijeloruke djevojke i mijenja joj sve misli. [1] 17. Da djevojka ne ode (163): strofa je nepotpuna. [1] 18. Osamnaesta (165): govornik je neće reći nijednoj djevojci ni ženi, osim onoj u čijem naručju leži ili koja mu je sestra; Bellows tu strofu drži gotovo potpuno nejasnom. [1]

U sredini se (strofa 164) govornik obraća Loddfáfniru; Bellows je smatra gotovo sigurnim umetkom. [1]

Runske formule u Sigrdrífumálu

U Sigrdrífumálu valkirija, koju je Odin kaznio uspavljivanjem trnom (prozni uvod je zove Sigrdrífa), nakon buđenja poučava Sigurda runama. [1] Strofa 5 govori o pivu koje sadrži "čarolije i iscjeliteljske znakove, dobre bajalice i rune radosti". [1] Slijedi popis (strofe 6-12): rune pobjede treba urezati na balčak mača (i dvaput zazvati Tyra), runama piva sprječava se da tuđa žena izda vjernost (urezuju se na rog i na hrbat šake, na nokte se označava runa Nauð, "nužda", blagoslivlja se piće i baca poriluk u čašu), runama rađanja pomaže se rodilji (na dlanove i oko zglobova), runama valova štiti se brod (na pramac, kormilo, vesla), runama grana liječe rane (na koru drveća s granama prema istoku), runama govora izbjegava se mržnja na sudu, a runama misli postiže se da svi smatraju čovjeka najbistrijim. [1]

Bellows pritom daje nekoliko bilježaka. Ističe da su prve rune "bile ne slova nego znakovi za koje se vjerovalo da imaju čarobnu moć" i da se od njih razvilo runsko pismo; da se strofa 7 (rune piva) odnosi na običaj da gost dobije napitak iz ruku domaćinove žene, pa je rune trebalo napisati da napitak ne začara; da je poriluk dugo smatran sredstvom protiv trovanja ili čarolije; da se u runama grana vjerovalo kako prebacuju bolest s bolesnika na stablo; te da popis runa u strofama 6-12 vjerojatno nije izvorno povezan s pričom o Brynhild i Sigurdu. [1]

Što izvori kažu, a što ne

• Pjesma opisuje Odinove čarolije kao popis namjena. [1]
• Pjesma nigdje ne daje tekst čarolija; ne znamo kako su zvučale. [1]
• Jesu li "rune" u tim strofama slova ili čarobni znakovi, tekst ne objašnjava; Bellows kaže da su rani znakovi bili uzimani za čarobne. [1]