Kautilja i Arthashastra: 14. knjiga
Što staroindijski priručnik o državništvu kaže o otrovima, uhodama i čarolijama za nevidljivost i uspavljivanje?

Ukratko
- Arthashastra je sanskrtski priručnik o upravljanju državom; pripisuje se brahmanu Kautilji, koji je prema predaji postavio Chandraguptu Mauryu na prijestolje. [1]
- Njezina 14. knjiga, "Tajna sredstva", ima četiri poglavlja: kako naškoditi neprijatelju, "čudesne i varljive" smicalice, lijekovi i mantre te lijekovi protiv ozljeda vlastite vojske. [1]
- Mantre i obredi u knjizi stoje uz otrove i uhode kao sredstva rata i obrane. [1]
Što je Arthashastra i tko ju je napisao?
O piscu je poznato malo pouzdanog: potpisuje se kao Kautilja na kraju svakog od sto pedeset poglavlja, a jednom se naziva i Vishnugupta; kasniji pisci zovu ga Chanakya. [1] Prema Fleetu (1914.) djelo samo sebe pripisuje slavnom brahmanu Kautilji i tvrdi da potječe iz razdoblja od 321. do 296. pr. Kr., što se slaže s njegovim arhaičnim stilom; Fleet dodaje da se, čini se, kompetentni suci slažu da je postojeći tekst u biti djelo koje je Kautilja tada napisao, iako možda nije doslovno isti. [1] Državna orijentalna knjižnica u Mysoreu dobila je rukopis od jednog pandita iz okruga Tanjore; Shamasastry, tada njezin knjižničar, objavljivao je probni prijevod od 1905., tekst je tiskan 1909., a prijevod u cjelini 1915. [1] Djelo obrađuje sve grane vladanja: unutarnje i vanjske poslove, vojsku, trgovinu, financije i sudstvo. [1]
Što je 14. knjiga?
U sadržaju djela 14. knjiga, "Tajna sredstva", ima tri naslova: sredstva za štetu neprijatelju, čudesne i varljive smicalice te lijekovi protiv ozljeda vlastite vojske; sama knjiga ima četiri poglavlja, a završava 149. poglavljem djela. Iza nje slijedi 15. knjiga, "Plan rasprave". [1]
Prva rečenica knjige navodi svrhu: radi zaštite četiriju varna protiv zlih ljudi treba primijeniti mjere o kojima govori "tajna znanost". [1] U knjizi se miješaju postupci s tvarima (otrovi, dimovi, protuotrovi) i postupci s mantrama i žrtvenim obredima. [1]
Prvo poglavlje: kako naškoditi neprijatelju
Poglavlje počinje uputom da muškarci i žene iz skupine koju tekst naziva Mlechchha, prerušeni u osobe različitih zemalja i zanimanja, pa i u grbave, patuljaste, nijeme, gluhe, priglupe ili slijepe, zlim ljudima daju otrove u hrani i drugim užicima. [1] Uhode se spominju uz napade oružjem prigodom kraljevskih zabava i uz podmetanje požara pod krinkom noćnih šetača. [1] Većinu poglavlja čine popisi sastava koji paljenjem stvaraju dim koji ubija, slijepi ili izaziva razne bolesti, te sastava za trovanje vode; jednom se općom naznakom određuje doza za ljude, mazge i konje te slonove i deve. [1] Navode se i sastavi za izazivanje bolesti i nakaznosti, među njima gube, sušice, gluhoće i nijemosti. [1] Tekst tvrdi i da se jednom smjesom može otrovati voda u cijelom spremniku. [1]
Pred kraj poglavlja prelazi se u obredni jezik. Tekst opisuje obred u dane zvijezda (mjesečevih postaja) krittika i bharani: prinos crne kobre u vatru čini da ona neugasivo gori. Zatim slijedi niz ponuda u vatre prenesene iz kuća različitih ljudi i mjesta, pa i sa spališta mrtvih; sjedinjena vatra, kaže se, zavarava oči neprijateljima. [1] Poglavlje završava zazivom bogova: Aditi, Anumati, Sarasvati, Sunce, Agni, Soma, zemlja i atmosfera. [1]
Drugo poglavlje: čudesne i varljive smicalice
Poglavlje počinje sredstvima za post: navode se smjese uz koje se, tvrdi se, može postiti pola mjeseca ili mjesec dana. [1] Slijede pripravci za promjenu boje kože i dlake, za izazivanje i liječenje bolesti kože, za pripravak koji noću svijetli te za sastave uz koje se tijelo može izložiti vatri bez posljedica ili hodati po užarenom. [1] Navodi se i trik s pticom: pusti li se noću velika ptica s upaljenom trskom privezanom za rep, izgleda kao zublja koja pada s neba. [1] Dalje su sastavi koji lome okove i daju putniku snagu da bez umora prijeđe stotinu yojana. [1]
Na kraju poglavlja tekst kaže da neprijatelja treba plašiti tim i sličnim čudesnim izvedbama. Strah izazvan ljutnjom svima je zajednički, ali se strah izazvan čudima drži sredstvom za učvršćivanje mira. [1]
Treće poglavlje: lijekovi i mantre
Poglavlje najprije opisuje mast za viđenje u mraku (u dvije inačice), a zatim postupke nevidljivosti, kojih tekst broji osam, kojima, tvrdi se, postaju nevidljivi ljudi, stoka, zvijeri ili ptice; neki obredi traže određene zvijezde, post od tri noći i dijelove lešina, među njima lubanju čovjeka ubijenog oružjem ili obješenog te pepeo brahmana koji je čuvao žrtvenu vatru. [1]
Slijedi nekoliko mantri za uspavljivanje svega živog u mjestu, uključujući pse čuvare. Prva počinje poklonom Baliju, sinu Virochane, i Sambari, koji poznaje stotinu vrsta čarolija, te Devali i Naradi; treća se također klanja Baliju i Sambari. Jedna završava tvrdnjom da cijelo selo spava do izlaska sunca. [1] Uz većinu mantri tekst daje i uputu za primjenu: postove, vrijeme u mjesecu (četrnaesti dan tamne polovice) i radnje na grobljima. [1] Postoje i mantre za otvaranje vrata i za kola koja vuku dva bika i kojima se vozi nebom, a među ostalim postupcima je i priprava nepresušne zalihe hrane. [1]
Zasebno su navedeni postupci koji nanose štetu čovjeku. Za drveni kip neprijatelja premazan određenom tvari tvrdi se da mu donosi sljepoću. Za neke predmete zakopane pod njegovim nogama ili uz njegovu kuću tvrdi se da čovjek sa ženom, djecom i imetkom neće preživjeti tri dvotjedna razdoblja. [1]
Poglavlje završava načelom da se mantrama, lijekovima i drugim čarobnim djelima štite vlastiti ljudi i škodi neprijateljevim. [1]
Četvrto poglavlje: lijekovi protiv ozljeda vlastite vojske
Posljednje poglavlje okreće smjer: kako zaštititi kralja i vojsku od otrova i otrovnih sastava koje primjenjuje neprijatelj. [1] Navode se pranje kraljeve imovine i vojne opreme odvarcima raznih tvari, lijekovi protiv trovanja te "kugla" (mani) koja u sredini sadrži zlato i uklanja učinke svakog otrova. [1] Tvrdi se i da otrov uklanja zvuk truba ili pogled na zastavu premazanu tom smjesom. [1]
Knjiga završava kraljevskim savjetom: kad osigura sebe i svoju vojsku, treba otrovnim dimovima i smjesama kvariti vodu neprijatelju. [1]
Legenda
Prema Vishnupurani (IV, 24), Kautilja će pobiti Nande i sam postaviti Chandraguptu Mauryu na njihovo prijestolje (djelo to izriče u budućem vremenu). [1]
Ključne osobe i pojmovi
- *Kautilja* (Kautilya): Prema djelu i predaji pisac Arthashastre; poznat i kao Vishnugupta i Chanakya. [1]
- *Arthashastra*: Sanskrtski priručnik o državništvu u sto pedeset poglavlja i petnaest knjiga. [1]
- *R. Shamasastry*: Knjižničar u Mysoreu koji je od 1905. objavljivao probni prijevod, 1909. tekst, a 1915. prijevod. [1]
- *Tajna znanost*: Izraz iz prve rečenice 14. knjige za postupke primjenjive protiv zlih ljudi. [1]
Što znamo
- Arthashastra tvrdi da ju je napisao Kautilja. [1]
- Djelo samo o sebi kaže u dvama završnim stihovima: prema prvom sastavio ga je onaj koji je iz netrpeljivosti prema lošoj vladavini spasio svete spise, znanost o oružju i zemlju koja je pripala nandskom kralju; prema drugom Vishnugupta ga je napisao jer je uočio mnoga neslaganja među piscima komentara. [1]
- J. Jolly, R. Schmidt i prof. Winternitz iznijeli su razloge za kasniji datum djela; prema urednicima izdanja u nizu Punjab Sanskrit Series ono bi moglo biti iz sredine 3. stoljeća po Kr. [1]
- Ti urednici smatraju Kautiljino autorstvo vrlo nevjerojatnim: spominje se alkemija, Kautilja se navodi u trećem licu, pisac je možda bio južnjak, a jedinstven plan djela i pedantne podjele upućuju na jednog pisca, vjerojatno pandita, kako pretpostavlja Winternitz; nema Chandragupte, Pataliputre ni Megastena, a institucije su razvijenije od Megastenovih. [1]
- Shamasastry odgovara da nema prihvaćenih podataka koji bi dokazivali da su alkemija, metalurgija i obrti iz opisa pojave 3. stoljeća po Kr., a ne 4. stoljeća pr. Kr. Dodaje da je pisanje o sebi u trećem licu star običaj indijskih pisaca. [1]
- Fleet o tekstu piše da je lakoničan i krajnje težak, a Shamasastry za svoj prijevod kaže da je daleko od savršenog. [1]
Otvorena pitanja
- Je li djelo napisao sam Kautilja i potječe li iz 4. stoljeća pr. Kr. ili je mlađe? Razloge za kasniji datum i protiv Kautiljina autorstva iznose urednici izdanja u nizu Punjab Sanskrit Series, a Shamasastry ih osporava. [1]