Tatula (Datura) u Gerardovu herbalu
Sjemenke trnovite jabuke lord Edward Zouch donio je iz Carigrada, a Gerard je od njih raširio biljku po Engleskoj.
Ukratko
- **Otrovna biljka.** Tatula (kužnjak) sadrži alkaloid hioscijamin; ovaj članak opisuje povijesni zapis, ne preporučuje nikakvu uporabu. [2]
- Gerard (herbal iz 1633.) opisuje dvije biljke: jabuku iz Perua, čije je sjemenke dobio od Parižanina Johna Robina, i trnovitu jabuku iz sjemenki iz Carigrada. [1]
- Piše da biljka ima jak miris koji puni glavu i izaziva pospanost te da je hladna u četvrtom stupnju, ne manje omamljujuća od mandragore. [1]
Što je tatula?
Tatula ili kužnjak (Datura) rod je iz porodice pomoćnica. Bijeli kužnjak (Datura stramonium) otrovna je jednogodišnja zelen do 180 cm visoka, s ljevkastim bijelim cvjetovima i bodljikavim plodovima tobolcima; raste na smetlištima i zapuštenim mjestima po svim kontinentima, a vjerojatno potječe iz okolice Kaspijskog jezera i s Kavkaza. Sadrži alkaloid hioscijamin. [2]
Što piše Gerard (1633.)?
Gerardov herbal u proširenom izdanju iz 1633., koje je priredio Thomas Johnson, opisuje dvije biljke pod nazivom Stramonium. Prvu, "jabuku iz Perua" ili "trnovitu jabuku iz Perua", opisuje kao rijetku i "stranu" u Engleskoj; sjemenke je dobio od Johna Robina iz Pariza, "izvrsnog herbarista", a biljka je cvjetala, ali je propala prije nego što je plod dozrio. [1] Drugu, "trnovitu jabuku", uzgojio je iz sjemenki koje mu je dao "časni lord Edward Zouch" koji ih je donio iz Carigrada; od nje je, kaže, raširio sjeme po zemlji. [1]
Opisuje je kao biljku s vrlo debelom stabljikom (u plodnom tlu debljom od ljudske ruke), velikim nazubljenim listovima, bijelim zvonastim cvjetovima koji se pred noć zatvaraju poput cvjetova velikog slaka i koji imaju slatki, ali toliko jak miris da "vrijeđa osjetila"; plod je okrugao, s oštrim bodljama, u kojem je mnogo sjemena; biljka niče iz sjemena, rodi i propadne iste godine. [1] Za cijelu biljku kaže da je "hladna u četvrtom stupnju", a prema učinku "omamljujuća i utrnjujuća, ne manje od mandragore". [1] Za prvu vrstu piše da joj je jak miris koji "puni glavu" i izaziva pospanost. [1]
Zanimljivo je nabrajanje imena u proširenom izdanju iz 1633., koje je priredio Thomas Johnson: Stramonia, Pomum spinosum, Corona regia, Melospinum; Talijani je zovu Paracoculi; Valerius Cordus smatra da je to "bunika iz Perua" (Hyoscyamus Peruvianus); Cardano se pita treba li je ubrojiti među noćne sjenove; Matthiolus i drugi misle da je to Nux methel; a Anguillara je sumnjao da je riječ o hippomanesu o kojem je govorio Teokrit (biljka zbog koje konji podivljaju). [1] Pisac tog izdanja (taj je dio Johnsonov dodatak, a ne Gerardov izvorni tekst) smatra da opis Krateve, koji navodi Teokritov tumač, prije odgovara drugim biljkama (Papaver spinosum ili Ficus infernalis). [1] Gerard također tvrdi da je tatulu rabio u kirurgiji; ta se tvrdnja ne preporučuje.
Legenda
Prva se vrsta zove jabuka iz Perua. [1]
Anguillara je sumnjao da je tatula hippomanes iz Teokritove pjesme, biljka od koje konji podivljaju. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Tatula (kužnjak, *Datura stramonium*): Otrovna biljka iz porodice pomoćnica. [2]
- John Gerard: Engleski herbalist koji je biljku uzgajao i opisao. [1]
- Edward Zouch: Lord koji je Gerardu donio sjemenke iz Carigrada. [1]
- John Robin: Pariški herbarist od kojeg je Gerard dobio sjemenke "jabuke iz Perua". [1]
Što znamo
- Tatula je stvarna otrovna biljka; sadrži alkaloid hioscijamin, a raste kao korov na svim kontinentima. [2]
- Gerard u tom odlomku ne povezuje tatulu s vješticama ni čarobnjaštvom. [1]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Gerard, J. (1633). The Herball or Generall Historie of Plantes, dopunio T. Johnson. London.