Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima

Putujući su zubari spaljivali njezino sjeme i bolesnicima pokazivali crve koji su tobože izašli iz zuba, a Plinije ju je zvao apollinaris.

Obojena botanička ploča crne bunike: stabljika s dlakavim, režnjevitim zelenim listovima i žućkastim cvjetovima s ljubičastom sredinom i tamnim žilicama, uz crteže prašnika, tučka, čaške, tobolca i sjemenke; natpis Schwarzes Bilsenkraut, Hyoscyamus niger
Hyoscyamus niger, ploča iz Otto Wilhelm Thomé, Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz, Gera 1885., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • **Otrovna biljka.** Bunika sadrži alkaloide hioscijamin i skopolamin; ovaj članak opisuje povijesne zapise, ne preporučuje nikakvu uporabu ni liječenje. [4]
  • Plinije u prijevodu Bostocka i Rileya piše da biljka, poput vina, leti u glavu i da je njezina uporaba u liječenju vrlo opasna. [1]
  • Culpeper upozorava da je korijen toliko nalik pastrnjaku da je druge prevario. [3]

Što je bunika?

Bunika ili svilajac (Hyoscyamus) rod je zeljastih biljaka s oko 20 vrsta iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Otrovna je jer sadrži alkaloide hioscijamin i skopolamin. U Hrvatskoj na zapuštenim mjestima u primorju raste bijela bunika (Hyoscyamus albus), a u kopnenim područjima crna (Hyoscyamus niger). [4] O srodnoj mandragori vidi zaseban članak.

Što piše Plinije?

Plinije (u engleskom prijevodu Bostocka i Rileya) u XXV. knjizi bilježi da se biljka pripisuje Heraklu te da je poznata kao "apollinaris", kod Arapa "altercum", a kod Grka "hyoscyamos". Razlikuje više vrsta i tvrdi da sve izazivaju vrtoglavicu i ludilo. Navodi da biljka, poput vina, "leti u glavu" i šteti umnim sposobnostima. [1] Izričito piše da je njezina uporaba u liječenju, po njegovu mišljenju, "vrlo opasna", i da već nekoliko listova može štetno djelovati na um, iako su stari držali da lišće pomaže protiv groznice. [1] To je primjer pisca koji prenosi stare navode i istodobno ih sam upozorava.

Što piše Gerard (1633.)?

John Gerard u herbalu u izdanju koje je 1633. dopunio Thomas Johnson opisuje crnu i bijelu buniku te nekoliko drugih vrsta, a navodi i više imena: među ostalim "Faba Jovis" (Jupiterov bob). [2] Kaže da lišće, sjeme i sok uzeti na usta izazivaju nemiran san nalik pijanstvu, koji dugo traje i "smrtonosan je" za osobu. [2] Gerardov herbal uz to prenosi tadašnje liječničke tvrdnje o djelovanju biljke koje se ne preporučuju.

Zanimljiv je njegov opis običaja putujućih zubara. Piše da zubari-varalice (mountebank tooth-drawers) spaljuju sjeme da bi, tobože, iz zuba izašli crvi, a da neki lukavci u vodu ubace sitne žice od lutnje i uvjeravaju bolesnika da su to crvi koji su mu izašli iz usta. [2] Gerard time buniku ne preporučuje, nego opisuje prijevaru.

Što piše Culpeper?

Culpeper (izdanje iz 1850.) opisuje buniku kao biljku golemih, mekanih, vunastih listova, "teška, neugodna, uspavljujuća mirisa", koja raste uz putove, ograde i zidove. [3] Korijen je, kaže, toliko nalik pastrnjaku (iako nije tako bijel) da je "druge prevario". [3] Biljku pripisuje Saturnu (astrološka oznaka), a spominje da je Mizaldus držao da pripada Jupiteru, s čime se Culpeper ne slaže. [3] Culpeperove tvrdnje o liječenju ne preporučuju se.

Legenda

Otkriće biljke pripisuje se Heraklu. [1]

Putujući zubari tvrdili su da dimom iz spaljena sjemena izvlače crve iz zuba. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Bunika (svilajac): Otrovna biljka iz porodice pomoćnica, rod *Hyoscyamus*. [4]
  • Hioscijamin i skopolamin: Otrovni alkaloidi biljke. [4]
  • Plinije Stariji: Rimski pisac koji upozorava na opasnost biljke. [1]
  • John Gerard: Engleski herbalist; herbal u izdanju iz 1633. [2]
  • Nicholas Culpeper: Engleski herbalist; opisuje opasnu sličnost korijena s pastrnjakom. [3]

Što znamo

  • Bunika je otrovna biljka iz porodice pomoćnica; sadrži alkaloide hioscijamin i skopolamin. [4]
  • Nijedan od tih izvora ne povezuje buniku s vješticama ni čarobnjaštvom. [1][2][3]
  • Bunika nije lijek za samoliječenje i ne smije se uzimati. [4]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Culpeper, N. (1850). The Complete Herbal, izdanje T. Kelly.

Izvori