Hoodoo na američkom Jugu: što je zabilježio Puckett (1926.)

Tko je bio Puckett i kako je skupljao građu

Newbell Niles Puckett rođen je 8. srpnja 1897. u Columbusu u Mississippiju. Studirao je na Mississippi Collegeu i na Yaleu, gdje je doktorirao 1925.; od 1922. radio je na sveučilištu Western Reserve, gdje je 1938. postao profesor sociologije. [3] Knjigu je, prema vlastitim riječima, preradio iz disertacije obranjene na Yaleu, a predgovor je potpisao u Columbusu u kolovozu 1925.; objavila ju je 1926. naklada Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu. [1]

U predgovoru opisuje kako je građu skupljao: osim vlastitog rada na terenu, slao je upitnike svim afroameričkim koledžima na Jugu. Tako je prikupio oko deset tisuća vjerovanja, većinom iz Mississippija, Alabame i Georgije, a nešto iz svake južne savezne države. Oko dvije trećine bila su ponavljanja; od otprilike 3500 zadržanih gotovo je trećinu zapisao osobno, a gotovo 2400 dotad, prema njegovoj procjeni, nije bilo objavljeno. Navodi i četiristo kazivača čija su imena popisana na kraju knjige, a posebno zahvaljuje Hattie Harris, Edu Murphyju i Franku Dickersonu. [1] Uz vlastitu građu Puckett se oslanja i na starije objave, primjerice na zapise o urocima u Georgiji objavljene 1901. [1]

Dio svog postupka Puckett sam opisuje u trećem poglavlju. Nakon što su od njega tražili novac za podatke, odlučio se i sam predstaviti kao hoodoo-doktor, da bi o "zanatu" mogao razgovarati kao kolega s kolegom. Pokazivao je zbirku crvenih flanelskih krpica, zečjih nogu, magnetita i zemlje s groblja, a priznaje da je imao dovoljno mašte da po potrebi izmisli pojedinosti koje mu nedostaju. Uskoro su mu, kako piše, dolazili i "pacijenti". [1] I nekrolog iz 1968. ističe da je, predstavljajući se kao vrač, navodio na razgovor ljude koji inače ne bi govorili. [3]

Što Puckett naziva hoodooom

Prema Puckettu, većina Afroamerikanaca na Jugu čaranje naziva "hoodoo", što on drži inačicom riječi "voodoo", a prema tada prevladavajućem mišljenju ta riječ potječe od riječi vodu, kojom narodi koji govore jezikom ewe označavaju boga. [1] Samo čaranje naziva se, kako bilježi, i "hoodooing", "goofering" ili "tricking", a iscjelitelj je po cijelom Jugu "root-doctor" (doktor od korijenja) ili "hoodoo-doctor". [1] Smatra da se na gotovo cijelo čaranje mogu primijeniti pravila Jamesa Frazera o sličnosti i dodiru (slično proizvodi slično, a stvari koje su jednom bile u dodiru i dalje djeluju jedna na drugu), iako se njima u knjizi ne služi kao podjelom. [1]

Puckett odvaja hoodoo od "znakova" (predznaka, malih čarolija i zabrana). Prema njemu, točno poznavanje hoodooa ograničeno je na razmjerno malen broj ljudi, uglavnom muškaraca, iako žene nisu posve isključene, dok su "znakovi" najveći dio magijskih vjerovanja i čuvaju ih uglavnom žene. Za mnoge ili većinu znakova smatra da su europskog podrijetla, a za mali broj čarolija hoodooa nalazi točne europske usporednice. [1] Već u predgovoru upozorava da je ono što bijelac s Juga obično smatra "ostatkom afričkog poganstva" u četiri od pet slučajeva europsko vjerovanje. [1]

Među čimbenicima koji su pridonijeli vjerovanju u uroke Puckett navodi ropstvo: budući da su gospodari štitili porobljene kao vlasništvo i zabranjivali im da jedni drugima nanose tjelesne ozljede, osveta se, smatra on, prenijela na čaranje; nakon građanskog rata, kad liječenje više nije bilo u rukama gospodara, želja da se izbjegnu skupi liječnici ponovno je usmjerila pozornost na iscjelitelja od korijenja. [1]

Hoodoo-doktor u zapisu

Puckett opširno opisuje Eda Murphyja, iscjelitelja iz Mississippija kojega su se mnogi u kraju pribojavali i kojemu, kako piše, duguje mnogo podataka o urocima. Navodi tri madeža na njegovoj lijevoj ruci, koji predstavljaju Oca, Sina i Duha Svetoga, viđenja koja su mu dolazila noću i to što je živio povučeno. [1] Murphy je, prema Puckettu, bio vrlo pobožan i u vrijeme vjerskih obnova glavni propovjednik; Puckett dodaje da su gotovo svi iscjelitelji koje je poznavao bili pobožniji od prosjeka, neki i propovjednici, i da su biblijske navode miješali s propisima za čaranje. [1]

Zadaće iscjelitelja Puckett nabraja ovako: utvrditi je li netko začaran i tko je urok postavio, pronaći i uništiti predmet uroka, izliječiti oboljelog i, ako on to želi, uzvratiti urok onome tko ga je poslao; uz to iscjelitelj mora umjeti smiriti duhove i pronaći zakopano blago ili vodu, primjerice rašljama, za koje Puckett napominje da su europska zamisao. [1] Navodi i prijevare, primjerice slučaj iz Georgije u kojem je iscjelitelj sam zakopao bocu s "urokom" pa ju je za novac "pronašao", ali dodaje da većina iscjelitelja koje je upoznao čvrsto vjeruje u sredstva koja propisuje i spremna je i sama upotrebljavati čarolije koje joj propišu drugi. [1]

Urok, njegovi znakovi i zaštita

Prema zapisu iz 1895. koji Puckett prenosi, urok se prepoznaje po iznenadnosti: oštra bol nastupa odmah nakon što se predmet uroka dotakne, prekorači ili proguta, liječnik ne pomaže, a javljaju se znakovi guštera i zmija u tijelu. [1] Puckett piše da je vidio kako se uroku pripisuju ludilo, čirevi, neuspjeh u lovu ili udvaranju, smrt i drugo, a često i svaka neobjašnjiva ili neočekivana nesreća. [1] Iz starijeg zapisa iz Georgije (1901.) prenosi iskaz Alexa Johnsona, koji je 1898. osjetio bol u stopalima koja se proširila tijelom, pod pragom pronašao malu vrećicu sa zemljom s groblja i korijenjem te odlučio potražiti drugog iscjelitelja da mu skine urok. [1]

Zavežljaj za zaštitu ili sreću zvao se "hand" (ruka). Puckett opisuje jedan koji mu je izradio Ed Murphy: tri biljna dijela, koja predstavljaju Oca, Sina i Duha Svetoga, umotana su u crnu tkaninu, zašivena bijelim koncem i stavljena u vrećicu od crvenog flanela. [1] Svi bi se iscjelitelji, piše, složili da su korijenje i bilje vrijedni lijekovi, a jedan njegov izvor iz 1899. korijen "High John, the Conqueror" naziva kraljem šumskog korijenja. [1] Kao sredstva protiv uroka navode se lijekovi koje daje iscjelitelj i neobični postupci koje propisuje, čajevi i kuhano korijenje, a ponekad i molitva; za neke Puckett nalazi usporednice u engleskoj narodnoj predaji. [1]

Biblija i jeftine knjige magije

Puckett piše da se u New Orleansu Tajne Alberta Velikog i Šesta i sedma knjiga Mojsijeva, zbirke stare srednjovjekovne magije tiskane na vrlo jeftinom papiru u papirnatim uvezima, prodaju Afroamerikancima po dolar, iako stoje, kako su mu rekli, samo oko deset centi; prodaja je, prema njemu, golema, a među pismenima je njihova uporaba vrlo raširena. [1] Mnogi iscjelitelji koje je poznavao znali su, dodaje, čitati i pisati, a neki su to znanje koristili u čaranju, primjerice kad se Biblija upotrebljava za proricanje. [1] Crkva i vudu-družba, piše Puckett, nisu bile posve odvojene. [1]

Kako čitati knjigu danas

Naslov knjige, Folk Beliefs of the Southern Negro, sadrži tadašnji naziv za Afroamerikance. [1] Knjiga je pisana izvana. Puckett u predgovoru navodi dvadeset i više godina bliskog druženja s Afroamerikancima, počasno članstvo u jednoj baptističkoj crkvi i nekoliko godina iskustva kao amaterski hoodoo-doktor; piše da mu je taj pogled iza zastora razbio mit da bijelac s Juga potpuno razumije Afroamerikance, a njihovu dušu naziva "gotovo nedokučivom". Prvo poglavlje sadrži odjeljke o navodnim rasnim osobinama, a govor kazivača prenosi posebnim pravopisom koji oponaša izgovor. [1] U zaključku zagovara iskorjenjivanje "praznovjerja": predlaže prirodoslovno obrazovanje, osobito za žene, jer ih smatra važnim prenositeljicama vjerovanja, a tvrdi da su Afroamerikanci na Sjeveru manje praznovjerni, među ostalim zato što su u bližem dodiru s bijelcima. [1]

Puckett priznaje i da su bijelci ismijavali Afroamerikance zbog vjerovanja kojima su uglavnom sami bili autori, ali upravo to ismijavanje smatra vrlo snažnim poticajem da se vjerovanja napuste, a rasni ponos vrlo obećavajućim znakom. Navodi i pismo profesora s jednog afroameričkog koledža: taj piše da su odlučili da ne bi bilo mudro zadati zadatak kakav Puckett traži, zbog snažne rasne svijesti posljednjih godina, koja privremeno uključuje i želju da se prošlost zaboravi. [1]

Američka Služba nacionalnih parkova opisuje hoodoo kao duhovnu vjersku tradiciju koju su porobljeni Afroamerikanci stvorili na temelju srednjoafričkih i zapadnoafričkih vjerskih praksi spojenih s kršćanstvom; upozorava da ga ne treba miješati s vuduom, bilježi da se tradicija u afroameričkim zajednicama nastavlja i danas te da se naziva i "root work" i "conjure". [2] Ista ustanova navodi da je najstarija poznata uporaba riječi "hoodoo" za tu tradiciju zabilježena oko 1870. u knjizi afroameričkog okultista Paschala Beverlyja Randolpha. [2]