Apulej na sudu: optužba za magiju u Sabrati

Tko je optužen i zašto?

Apulej je rođen oko 125. u Madauri u Numidiji, u bogatoj obitelji (godina je Butlerova procjena), a obrazovao se u Kartagi i Ateni. Na povratku s putovanja razbolio se u gradu Oea (današnji Tripoli). Tamo ga je prijatelj iz Atene, Sicinije Pontijan, nagovorio da se oženi njegovom majkom Emilijom Pudentillom, bogatom udovicom, koja je tada, prema Apulejevu iskazu, tek prešla četrdesetu; optužitelji su tvrdili da joj je šezdeset. Brak je razljutio dvojicu muškaraca: Pudentillina djevera Sicinija Emilijana i Herenija Rufina, Pontijanova punca. Prema Butlerovu uvodu, oni su pridobili Pontijana i njegova brata Pudensa; Pontijan je umro, a optužba je podignuta u Pudensovo ime. [1]

Prema Apulejevu govoru, optužba je u početku uključivala i ubojstvo Pontijana; u prvom i drugom poglavlju tvrdi da je Emilijan, kad je morao potpisati optužnicu, tu optužbu ispustio i zadržao samo optužbu za magiju, za koju kaže da je lako izazvati predrasudu, a teško dokazati. [1] Sabrata leži na obali, oko šezdeset milja (otprilike stotinu kilometara) zapadno od Oee. Sud se održao pred prokonzulom Klaudijem Maksimom. Butler datira Maksimov prokonzulat vjerojatno u razdoblje 155.-158., u svakom slučaju prije 161. [1]

Što su optužitelji isticali?

Sve što slijedi poznato je iz Apulejeva govora; optužbu u izvornom obliku nemamo. Apulej najprije opovrgava sitnije prigovore (ljepota, kosa, stihovi, zrcalo, zubni prašak), a tek zatim prelazi na samu optužbu za magiju, kojoj počinju ribe; Butler u bilješkama zrcalo i prašak čita kao predmete koje su optužitelji smatrali magijskima, iako to Apulej ne kaže. Prema Apulejevu prikazu, optužba je išla redom po sitnicama iz njegova života. [1]

Vanjština i stihovi. Optužitelji su prigovorili njegovoj ljepoti i rječitosti na latinskom i grčkom, kosi koju je pustio da raste, pjesmi o zubnom prašku poslanoj prijatelju te ljubavnim stihovima. Apulej odgovara da je pjesma o prašku s arapskim začinima bezazlena, da čistoća usta dolikuje obrazovanu čovjeku i da stihovi nisu dokaz o ćudi pjesnika: poziva se na Katula i na Hadrijana. [1]

Zrcalo. Optužiteljev odvjetnik Tannonije Pudens držao je dugačak govor o tome da filozof posjeduje zrcalo. Apulej odgovara da to ne dokazuje da se njime ukrašava, a poziva se na učenje o zrcalima: pita zašto ravna zrcala odražavaju prirodnu veličinu, a ispupčena smanjuju. [1]

Ribe. Optužitelji su isticali da je od ribara tražio posebne vrste riba. Apulej ne poriče: nije vidio nikakvu vezu s ljubavnom magijom, a kao ljubavna sredstva navodi ono što se nalazi u Vergilijevu opisu obreda: vijence, bilje, tamjan, raznobojne niti, lovor, glinu i vosak koji se topi. Dodaje da, prema njegovu mišljenju, ribe u magiji ne služe ničemu. Tvrdi da je nastavljao Aristotelova i Teofrastova istraživanja o životinjama, a kao mogući razlog navodi i traženje ljekovitih sredstava u ribama. [1] Optužitelji su navodili i dvije ribe s nepristojnim imenima, što Apulej odbacuje kao zamjenu stvari s riječima. [1]

Bolesni dječak. Optužitelji su tvrdili da je odveo dječaka na skrovito mjesto s oltarićem i svjetiljkom i da ga je čaranjem srušio na tlo. Apulej odgovara da je dječak Talus bolovao od padavice i prije njegova dolaska u Oeu i da je odavno poslan na udaljeno imanje, pa ga nije moguće dovesti pred sud. Pred sudom je četrnaest od petnaest robova koje su optužitelji tražili. Ujedno kaže da je o takvim "dječacima" iz proricanja čitao u više pisaca, ali da nije siguran treba li im vjerovati. [1] O ženi koja je bila bolesna od iste bolesti kaže da ju je samo ispitao o šumovima u ušima, što je potvrdio i liječnik Temison. [1]

Zamotani rupčić. Optužitelji su tvrdili da je u Pontijanovoj kući među kućnim bogovima držao zamotuljak, a priznali su da ne znaju što je u njemu i da ga nitko nije vidio, ali su ga proglasili čarobnim predmetom. Apulej poručuje da bi tako svatko mogao biti optužen, a kaže da je, kao čovjek koji je pristupio mnogim obredima, čuvao sveta obilježja zamotana u lan, a u Pontijanovoj ih je kući ostavio među kućnim bogovima. [1]

Svjedočanstvo o noćnom obredu. Pročitano je pisano svjedočanstvo Junija Krasa, koji je navodno u svojoj kući našao ptičje perje i čađu od noćnog obreda. Apulej ističe da Kras nije došao na sud i da je svjedočanstvo kupljeno. [1]

Kipić. Optužitelji su tvrdili da je dao izraditi pečat od rijetkog drva u obliku kostura i zvao ga "kraljem". Apulej kaže da je kipić javno izradio kipar Kornelije Saturnin, da je Pontijan nabavio ebanovinu i poticao izradu, pa tajnosti nije bilo, i dao je donijeti iz svoje kuće Merkura s krilcima, koji nije kostur. Odbio je reći koga štuje kao svojeg boga. [1]

Kako se Apulej brani?

Apulej najprije pita optužitelje što podrazumijevaju pod magom. Ako je mag, kako piše u mnogim piscima, perzijski svećenik, onda je to služba znanja u obredima i štovanju bogova; navodi Platonov opis perzijskog odgoja budućih kraljeva. Ako je mag onaj tko riječima razgovara s bogovima i čini čuda, onda bi ga se optužitelji trebali bojati. [1] Kasnije napominje da je magija, kako mu je rečeno, kažnjiv prijestup koji su još Dvanaest ploča zabranile zbog "čaranja" usjeva s polja na polje, te da takav obred traži tajnost, a ne petnaest robova kao svjedoka. [1]

Optužitelji su se pozivali i na Pudentillino pismo: Rufin je iz njega izdvojio rečenicu "Apulej je mag i opčinio me da ga volim" i s njom obilazio trg. Apulej navodi pismo u kontekstu rasprave sa sinom koji je odjednom okrenuo mišljenje; prema njemu, rečenica je istrgnuta iz konteksta. Ako je Pudentilla bila pri sebi dok je pisala, nije bila pod čaranjem, a ako nije, njezinoj riječi ne treba vjerovati. [1] Na kraju sabire obranu: čisti zube (opravdano), gleda u zrcalo (filozofi trebaju), piše stihove (dopušteno), pregleda ribe (po uzoru na Aristotela), štuje drveni lik (kao Platon), oženio se (po zakonu), žena je starija (ništa uobičajenije), a ženidbeni ugovor, darovnica i oporuka pokazuju da se nije oženio zbog novca. [1]