Chelmsford 1566.: prvo veliko englesko suđenje za vještičarstvo

Što se dogodilo?

Pamflet je tiskan u Londonu kod Williama Powella za Williama Pickeringa 1566.; naslovnica prvog dijela bilježi da su "ispitivanja i priznanja" uzeta pred kraljičinim sucima u Chelmsfordu 26. srpnja 1566. [1] Prva su ispitivanja, prema pamfletu, vodili dr. Cole i gospodin Foscue, koje Notestein identificira kao Thomasa Colea, rektora u Stanford Riversu, i Sir Johna Fortescuea, tadašnjeg čuvara velike garderobe. [1][2] Na drugom su ispitivanju, prema Notesteinu, bili prisutni John Southcote, sudac Kraljičina suda (Queen's Bench), i Sir Gilbert Gerard, kraljičin glavni državni odvjetnik; Notestein piše da prisutnost Colea i Fortescuea nije lako objasniti. [2]

Prva je ispitana Elizabeth Francis. Prema pamfletu, priznala je da je kao dijete od bake "majke Eve" dobila bijelu pjegavu mačku koju je zvala Sathan, hranila je kruhom i mlijekom i davala joj kap vlastite krvi. [1] Mačka joj je, prema iskazu, donosila ovce i nalazila joj muževe; na njezin je nalog, kaže, dotaknula tijelo Andrewa Bylesa, koji je umro, usmrtila dijete i izazvala hromost njezina muža. Pamflet joj pripisuje i uništenje vlastitog nerođenog djeteta biljem. [1] Poslije petnaestak godina mačku je predala susjedi, majci Waterhouse, u zamjenu za kolač. [1]

Agnes Waterhouse iz Hatfield Peverela ispitana je potom. Pamflet joj pripisuje priznanje da je mačku pretvorila u krastaču, da ju je slala da ubije svinje (prvo vlastitu, potom susjedove), kravu te guske i uništi pivovarenje te da ju je poslala da ubije susjeda i na kraju vlastita muža. [1] Njezina kći Joan, osamnaestogodišnjakinja, prema pamfletu priznaje da je jednom, kad joj je susjedovo dijete odbilo kruh i sir, pozvala Sathana, koji joj se javio kao veliki pas, a zauzvrat joj je tražio tijelo i dušu; potom je, kaže, u liku ružnog psa s rogovima proganjao dijete. [1] Pamflet dodaje da je to bio početak otkrivanja svega ostalog. [1]

Na samom suđenju, prema Notesteinu, pred sucima je svjedočilo i susjedovo dijete Agnes Brown, a između nje i Waterhouseovih izbila je prepirka o sitnicama, primjerice o nožu i o tome je li pas imao lice poput majmuna. [1][2] Kraljičin odvjetnik ponudio je Agnes Waterhouse da će je pustiti iz zatvora ako natjera duha da se pojavi pred sudom; ona je odgovorila da ga više ne može dozvati. [1][2] Upitao ju je i je li njezina mačka ikad sisala njezinu krv; rekla je da nije, a tamničar joj je podigao rubac i pokazao pjege na licu i nosu. [1][2] Porota se povukla, a 29. srpnja Agnes je pogubljena. [1][2]

Što je u pamfletu zapis, a što uobličavanje?

Pamflet nije sudski spis. Tiskao ga je izdavač za prodaju, a Notestein njegovu vrstu opisuje kao brzo izdanje namijenjeno javnosti, uglavnom opravdanje suca koji je osudio "krivce", uz moralne i vjerske pouke autora. [2] U ovom su izdanju uz iskaze i stihovani uvod, poučni predgovor čitatelju te stihovana pouka vjernicima da se čuvaju Sathanovih spletki. [1]

Iskazi su prikazani kao zapis, uz napomenu da su prepisani "doslovno koliko se moglo prikupiti". [1] Notestein upozorava da je izvješće nepotpuno, da je moguće da je velikim dijelom izmišljeno, iako kritička analiza govori u prilog njegove vjerodostojnosti, i da nema dokaza da su optužene bile prisiljene na iskaze. [2] Smatra najvjerojatnijim da su pitanja suca, oblikovana prema optužbama Agnes Brown, Agnes Waterhouse nametnula glavne crte priče. [2] U odjeljku o njezinoj posljednjoj ispovijedi 29. srpnja pamflet bilježi da su je nazočni pitali o crkvenim običajima: molila je, rekla je, očenaš, Zdravo Marijo i Vjerovanje na latinskom, jer joj Sathan nije dopuštao moliti na engleskom; Notestein to spominje u bilješci. [1][2]