Magda Logomer Herucina i odluka iz Beča 1758.

Tko je bila Magda Logomer Herucina?

Prema Balogu, Magdalena Logomer rođena je 18. svibnja 1706. u Podgajcu kraj Križevaca; taj datum nosi upis u matici krštenih. Udala se 1727. za Franju Heruca, a nadimak Herucina on tumači kao oznaku pripadnosti mužu ("Herucova") ili zaseoku Heruci, a ne kao pravi nadimak. U braku se rodilo najmanje šestero djece. [1] Bavila se travarstvom, spravljanjem melema i liječenjem, a Balog opisuje i da je bila nagla i svadljiva te da je zbog udarca jedne žene već bila u zatvoru. [1]

O njezinu životu izvan sudskih spisa Balog kaže da se zna vrlo malo, uglavnom iz matičnih knjiga. Godinu njezine smrti nije utvrdio. [1]

Za što je bila optužena?

Balog navodi da je protiv Magde Logomer 1757. podignuta optužnica zbog čaranja i magije i da je pozvano sedam svjedoka u četiri slučaja. Slučajeve opisuje isključivo prema izvješću liječnika Gerarda van Swietena od 25. kolovoza 1758., jer drugi izvori o tom procesu nisu poznati. [1] Dva su slučaja bila svježa i odnosila su se na liječenje (kum Matija Sunsić, bolesnik Andrija Hoos), a dva su izvučena iz prošlosti: slučaj krađe breskvi u vinogradu (plemkinja Perus zatekla je Herucinu, a ona ju je molila da šuti) i sukob oko krava, u kojem je ključna svjedokinja bila Eva Oblačić, kojoj je Herucina u priviđenju bila "u liku muhe". [1]

Kako je tekao postupak u Križevcima?

Prema Balogu, ispitivanje na mukama počelo je 19. rujna 1757. Van Swieten, kako ga Balog prenosi, bilježi da je Herucina mučena dvadeset puta, iako su propisi dopuštali najviše tri mučenja. Nakon priznanja provela je sedam mjeseci u mračnoj tamnici. Dana 22. travnja 1758. sud je potvrdio presudu na smrt spaljivanjem. [1] Balog iz spisa zaključuje da je postupak bio usmjeren prema unaprijed željenom ishodu, među ostalim zato što su suci, kako piše, preoblikovali iskaze svjedokinje Margarete Koos; to je njegova prosudba, a ne zapisnik. [1]

Što je propisivao članak Hrvatskog sabora iz 1756.?

Prije slučaja Magde Logomer već je postojala jedna odredba iz Beča. Vukelić prenosi tekst članka VI. Hrvatskog sabora "O postupku zbog čarobnjaštva", izdanog po carskoj naredbi od 26. ožujka 1756.: lokalna poglavarstva smjela su i dalje voditi postupak i donositi osudu, ali je nisu smjela izvršiti prije nego što se cijeli spis podnese banu i preko njega vladarici na odluku. [3] Balog navodi da je članak stupio na snagu 6. travnja 1756. i povezuje ga s tim što je križevačko poglavarstvo spis morao poslati u Beč. [1] Polgar suđenje iz 1751. i 1752. u Križevcima i Zagrebu smješta "pred sam kraj masovnih progona". [2]

Što je Marija Terezija odredila 9. lipnja 1758.?

Vukelić donosi latinski izvornik i prijevod pisma Marije Terezije banu Franji Nadasdyju, datiranog u Beču 9. lipnja 1758. U njemu vladarica navodi da je poglavarstvo Križevaca podnijelo spis postupka protiv Magdalene Logomer, zvane Herucina, "završen konačnom presudom", te da joj je najveće nastojanje da se iskorijeni "odvratna supersticija i predrasude" koje proistječu iz neznanja. Odredila je da se u županijama, gradovima i vlastelinstvima s pravom mača u Hrvatskoj i Slavoniji u slučaju čarobnjaštva počinitelji mogu uhvatiti i držati u pritvoru, ali da se postupak ne smije započeti, nego da se ugarskoj dvorskoj kancelariji odmah pošalje izvješće sa sumnjama koje su dale povod pritvaranju; ona će predlagati vladarici, a vladarica će tek tada odlučiti. Magdalena Logomer treba se što prije dopremiti u Beč. [3] Balog taj sadržaj tumači slično: procesi se više ne smiju ni početi bez odobrenja kancelarije. [1]

Što se u Beču dogodilo s Magdom Logomer?

Balog piše da je Herucina u Beč stigla ubrzo nakon 9. lipnja i da je u Beču provela oko pet mjeseci, posvećenih liječenju, oporavku i razgovorima s Van Swietenom; u izvješću od 25. kolovoza 1758. stoji da se tada oporavljala u bolnici. Van Swieten, dvorski liječnik, pregledao je cijeli spis i tada sastavio opširno mišljenje. [1] Prema Balogu, Van Swieten nije osporavao postojanje zločina čarobnjaštva; u mišljenju ponavlja da je taj zločin gnusan, ali da je ovdje osuda građena bez pravih dokaza, na iskazima nepouzdanih svjedoka, a prigovara i broju mučenja. [1] Balog navodi da je vladarica već ranije željela vidjeti kakve su te hrvatske vještice, ali da nema zapisa o tome je li se s Magdom Logomer sastala. [1]

Odluka o njoj datirana je 23. studenoga 1758. Prema Balogu, vladarica ju je oslobodila krivnje i dopustila joj povratak u Križevce. Prijevod pisma koji Balog donosi u bilješci kaže da se Magdalena Logomer ima poslati kući, da joj se dopusti slobodan i siguran boravak, da joj nitko ne smije učiniti ništa nažao zbog pripisanog zločina čaranja i da joj se ne smije predbacivati pretrpljeni progon. [1] Vukelić slučaj u tablici vodi kao "oslobođena". [3] Balog dodaje da je Herucina u Križevce vjerojatno stigla krajem 1758. ili početkom 1759. [1]

Je li 1758. zabranjeno suđenje vješticama?

Tkalčić je, prema Vukeliću, napisao da je dvije godine nakon saborskog članka iz 1756., dakle 1758., kraljevskim otpisom ("odpisom") zabranjen svaki progon vještica. Vukelić to naziva donekle pogrešnim zaključkom: carica ih nije ukinula, nego je promijenila način suđenja, što je dovelo do njihova jenjavanja. [3] Balog također kaže da su progoni prestali "bez formalnog ukidanja", jer se postupci više nisu smjeli ni započeti bez odobrenja kancelarije. [1] Polgar u bilješci piše da je razdoblje masovnih progona u Hrvatskoj trajalo od 1699. do sredine 18. stoljeća, kada ih carica "stavlja pod svoju nadležnost, iako ih ne ukida". [2]

Balog se poziva na Bojničićev članak iz 1924. naslovljen "Ukinuće vještičjih zakona u Hrvatskoj". Sam Balog, međutim, piše da formalnog ukidanja nije bilo. [1] Od tri izvora zabranu svakog progona spominje samo Vukelić, i to kao Tkalčićevu tvrdnju koju smatra donekle pogrešnom. Vukelić i Balog opisuju promjenu postupka i nadzor dvora (Vukelić: promijenjen način suđenja; Balog: procesi se ne smiju početi bez odobrenja kancelarije, a progoni prestaju bez formalnog ukidanja), nakon čega su zabilježeni slučajevi prestali. [1][3] Polgar samo piše da je carica progone stavila pod svoju nadležnost, ne ukinuvši ih. [2]

Što se zna o tome što je bilo poslije?

Vukelić 1758. bilježi kao posljednju godinu svojeg popisa i Magdu Logomer vodi kao zadnji, 252. slučaj; kao posljednju smrtnu kaznu prije toga navodi onu nad nepoznatom ženom u Stubici 1756. [3] Navodi i da nakon njezina slučaja više nije održan nijedan proces "u ovome kraju", a njegov se rad odnosi na Zagreb i okolicu. [3] Balog je oprezniji: nakon tog procesa nije sačuvan ni zabilježen službeni postupak protiv "vještice" u Hrvatskoj, "iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi da ih nije bilo". [1] Isti autor, pozivajući se na Gábora Klaniczayja, piše da je Ugarska 12. srpnja 1758. dobila uputu da se suđenja vješticama pred lokalnim sudovima obustave, a da se svaka osumnjičena pošalje u Beč na ispitivanje. Ipak su u Ugarskoj evidentirani još neki procesi, a posljednje smaknuće po takvoj optužbi zabilježeno je 1777. [1] Mučenje u svim sudskim istragama, prema Balogu, ukinuto je tek 1776., uz snažan otpor mađarskih i hrvatskih sudova i županijskih uprava. [1]